DNEVNIK KORONE

Pokazati drugome Kinezu da imaš bijelog zapadnjaka u firmi, i na plaći, stvar je prestiža

 Noel Celis
Ti bijeli zaposlenici koriste se doslovno kao žive lutke, jer oni nemaju nikakvih drugih obligacija osim da slijede kineskog šefa

Narcizam zapada propitkujem gotovo u svakom dnevniku pandemijskom. Ne virim, što se kaže, preko plota - da vidim kakve su ostale kulture. To što ne visim na tarabi, ne znači da "komšije" idealiziram, naprotiv. Primjerice, rasizam, nije on ukorijenjen jedino među bijelcima na zapadu.

Kinezi nimalo ne zaostaju, štoviše. Uzet ću jedan plastičan primjer otprije četiri godine. Šangajska kompanija Leishang kozmetika lansira reklamni spot za svoj novi deterdžent za pranje rublja: domaćica naspe prašak za veš u usta crnog čovjeka, kojega potom cijeloga ubaci u vešmašinu i pokrene stroj. Kad se ovaj izvrti, iz okruglog otvora izviri - Kinez.

Rasizam prema crnim ljudima jest u žutih ljudi mnogo popularniji nego li rasizam prema bijelim ljudima, upravo onako kako je rasizam prema crnim ljudima i u bijelih ljudi mnogo popularniji nego li rasizam prema žutim ljudima.

Kad su dakle posrijedi bijeli ljudi, kojima pripadamo, prosječan nas primjerice japanski rasist doživljava ovako: smrdimo, dlakavi smo, nezgrapni, proždrljivi, primitivni, nekontrolirano urlamo te se krećemo.

Živ je, s druge strane, u Kini, u Japanu pa i drugdje na Dalekom istoku, stanovit osjećaj inferiornosti spram bijelih ljudi. Nesigurnost je, dakako, uvijek pravo lice narcizma/rasizma, jer narcis, potirući druge, zapravo bježi od vlastite beznačajnosti. Drastičan primjer: bijeli rasist o crnom čovjeku gaji sliku vrlo potentna, njemu seksualno nadmoćna majmuna, a koji će "kontaminirati" njegove ženke i zauvijek ih "zaraziti".

Doduše, gen za crnu boju kože doista je dominantan, pa bi se doista moglo reći da je taj gen za bijelog rasista najbolja kazna: od crnog čovjeka nikako ne možeš načiniti bijeloga, ali od bijeloga uvijek možeš, takoreći u jednom koraku, "doći" do - crnoga.
Drastičan primjer "pozitivnog" rasizma u Kini jest institucija "bijelog majmuna". Doslovno sam preveo englesku sintagmu "white monkey", žargonizam kojim se u kineskom poslovnom svijetu nazivaju bijeli zaposlenici koje je tvrtka angažirala jedino zato da naglasi vlastitu ozbiljnost i, eventualno, međunarodni ugled. Pokazati drugome Kinezu da imaš bijelog zapadnjaka u firmi, i na plaći, stvar je prestiža.

Ti bijeli zaposlenici koriste se doslovno kao žive lutke, jer oni nemaju nikakvih drugih obligacija osim da slijede kineskog šefa, sjede na sastancima gdje i on te dakako da - šute. Ovlasti inače nikakvih nemaju, premda su to obično redom ljudi s fakultetima i doista za mnogo što stručni. Vodaju ih uokolo kao što još uvijek na Balkanu Romi vodaju po sajmovima medvjede na lancu. Doduše, ovi naši "majmuni" u Kini vezani su za poslodavca nevidljivim verigama, no ne eto manje čvrstima. Ako što i zarade, ti naši "bijeli majmuni" taj novac ne mogu iznijeti iz zemlje. Što se zaradi u Kini, u Kini se mora i potrošiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 04:05