ZUB KRITIKE

Piše Igor Mandić: Baršunasto pismo za osjetljiva mjesta naše nedovršene povijesti

Igor Mandić
 Foto: Ivor Fuka
Za pjesnika, esejista i kulturologa ovaj "otvoreni meta-roman" više je nego visokoga domašaja u cjelokupnoj hrvatskoj tekstualnosti

Ja sam morao otići. Kao što ste i vi svi. I svaki je dopao negdje." Tako nam svoje 30-godišnje "prinudno-dobrovoljno" stranstvovanje iliti iskustvo EGZILA odmah na početku "Niotkuda..." (str. 20, a gdje će drugo ako ne na početku?) sažimlje Đ. Matić (rođ. 1970. g. u Zagrebu, afirmirani pjesnik, u zbirkama na hrvatskom i nizozemskom jeziku), glazbeni esejist, kulturolog, objavljujući sada i na francuskom, kao i na srpskom jeziku, a sve je to znanje stekao studirajući u Amsterdamu englesku i talijansku književnost, dok je u domaji uvažavan kao urednik i koautor "Leksikona YU mitologije"; dakle, riječju, danas zreli pedesetogodišnjak dokazanih sposobnosti djelovanja istovremeno na više razboja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 20:00