MIRTA MATAIJA

‘Palach je bio mjesto na kojem se rađala Rijeka onakva kakva je bila 80-ih, prkosilo se rigidnim pravilima‘

Mirta Mataija, promocija u Delnicama

 Privatni arhiv
Promocije knjige ‘Grad‘ održat će se 27. 10. u Zagrebu, 26. 10. u Bribiru, 3. 11. u Rijeci te 11. 11. u Kastvu

"Primijetila sam da se u današnjem svijetu velika pažnja posvećuje svemu onome što nije dobro, što nas ljuti, frustrira, rastužuje. U medijima, umjetnosti, u filmovima, književnosti uglavnom se naglasak stavlja na teška, negativna iskustva. Smatra se da su samo ona duboka, da sva spoznaja o svijetu proizlazi iz tih dubokih rana koje smo nužno svi zadobili u životu. Ja smatram da je sreća pokazatelj da smo u stanju ljubavi. Naime, došla sam do zaključka da postoje samo dva stanja iz kojih se kreiraju misli, osjećaji pa onda i postupci i sam čovjekov život. To su s jedne strane ljubav, a s druge strah. Ako se tako promatra, sreća je puno dublje stanje od tuge jer ona pokazuje da smo nadrasli strah, a time i svoju sudbinu, odnosno da smo svoj život uzeli u svoje ruke. Ovo je knjiga o toj spoznaji", predstavlja nam autorica Mirta Mataija misaoni proces iza svoje nove knjige "Grad", koja kroz jednostavnu priču skreće pozornost na put do uspješnog i ispunjenog života.

Radnja, naime, prati protagonisticu koja se sprema za doček Nove godine. Iako vjeruje da nova godina donosi mogućnost novog početka i ostvarenja njezinih želja (želi pisati priče i svirati bubnjeve), tada još nije spremna za to. Kako dan odmiče postaju vidljive njena nesigurnost i činjenica da svijet doživljava isključivo kroz bol. Vrijeme za promjenu doći će tridesetak godina kasnije kada se suoči s vlastitim nedostacima. Tek tada će otkriti "tajni sastojak" sreće, koji i nije neka tajna, već je čovjek samo uvjetovan da na njega ne obraća pažnju.

Našoj protagonistici on je došao u obliku glazbe. Iako je s njome dolazila u susret i u mlađoj dobi, u prvom dijelu romana, za taj je korak postala spremna tek kasnije. Tek tada ju je zaista čula, otkriva nam Mataija te podsjeća da se učitelj pojavi kad je učenik spreman.

A tko je zapravo naša protagonistica? Odraz je, moglo bi se reći, potrebe za promjenom same autorice, koja je nakon dvadesetak godina rada u visokom obrazovanju (prvo kao asistentica, a kasnije kao predavačica), shvatila da je taj dio njenog života gotov.

"Postala sam svjesna da sam svoja predavanja održala i da više nemam što dati studentima. Nastaviti raditi taj posao na silu zbog tobožnje sigurnosti (a vidjeli smo devedesetih da je sigurnost koja ne proizlazi iz samog čovjeka i njegove nutrine, lažna) zapravo bi bilo nepošteno prema studentima, prema instituciji i društvu, ali prvenstveno prema meni samoj", priznaje.

Odlučila je, stoga, stvoriti uvjete za odlazak iz sustava. Iako ju je velika promjena pomalo i plašila, odlučila je nadrasti svoja ograničenja i uvjerenja kako bi postala osoba koja je ostvarila život kakav je zamislila.

Iz njene se osobne transformacije, dakle, rodila ideja o knjizi.

"Htjela sam napisati knjigu o tome, o toj promjeni, o trenutku u životu u kojem Vas prestanu zanimati opravdanja, okolnosti i razlozi, ne bavite se više njima, nego svaku misao, radnju i emociju usmjeravate na stvaranje života kakvog ste zamislili", otkriva Mataija.

Prije no što je krenula pisati imala je samo osnovnu ideju, a inspiracija za sve što je uslijedilo joj je, kaže, dolazila "u hodu".

"Kako sam se ja mijenjala, tako je prirodno dolazila i inspiracija", kaže autorica.

Okosnica prvog dijela priče sadržana je u liku tinejdžerice čija uvjerenja i nesigurnosti formiraju njen životni put. Čitatelj je upoznaje na Staru godinu, to jest, na prijelazu u novu godinu, koja simbolički označava prijelaz iz "jednog u drugo".

Mnogi za njega vežu velika očekivanja pa donose novogodišnje odluke, no do promijene ne može doći, kaže književnica, sve dok ne promijenimo sliku o sebi.

"Čovjek koji žudi za promjenom spreman je odbaciti sve one istine koje su ga oblikovale, a koje mu više ne služe, koje mu ne daju da raste", uvjerena je Mataija te dodaje da sve na svijetu želi rasti jer rast je nužan kako bi se život manifestirao.

Put Mirte Mataije, osim glavne junakinje njene, velikim dijelom, autobiografske priče, ogleda se i u dvama gradovima koji simbolički predstavljaju njenu životnu metamorfozu.

Mataija je odrasla u Rijeci. To je grad koji ju je oblikovao pa je prvi dio knjige, koji pripovijeda priču jedne tinejdžerice, smjestila upravo u Rijeku.

"Rijeka je moj rodni grad, grad u kojem sam odrasla i u kome su sadržana moja najvažnija sjećanja i iskustva", kaže Mataija.

Devedesetih, kada je odrastala, Rijeka je, prisjeća se, još bila industrijski i rockerski grad. U to je vrijeme postojalo kultno mjesto Klub Palach u kojem su se okupljali uglavnom mladi ljudi i slušao rock te prkosilo rigidnim pravilama i dogmama.

"Palach je bio mjesto na kojem se rađala Rijeka onakva kakva je tada bila", smatra Mataija.

Sve, dakle, počinje u Rijeci. Kako se protagonistica mijenja, cilj pak postaje Dubrovnik, grad koji za autoricu predstavlja san o onome što što želi postati.

U Dubrovnik se, otkriva, zaljubila još prije no što ga je ikada posjetila. Oduševile su je njegova želja za slobodom te odluka da ju brani pregovorima, lukavstvima i trgovinom.

"Ako Rijeka čuva sva moja iskustva i drži me tu gdje jesam, onda je Dubrovnik prilika za promjenu i rast. On je za mene simbol svake plemenite misli i ideje koju kao ljudi imamo zadatak ostvariti na ovom fizičkom planu. Takav grad ne može nastati iz potrebe i nužnosti, već samo iz ljubavi", priča Mataija kojoj je "Grad" treća knjiga.

Prije "Grada" kao spisateljica se ostvarila kroz zbirku autobiografskih priča "Težnja za slobodom" te priče ispričane kroz iskustvo planinarenja koje su sabrane u knjizi "Put u planine".

Za nekoga je granica Mont Blanc, za nekoga Himalaja, kaže Mataija, no za nju je to bio Velebit. Neovisno o tome koliko je daleko postavi, za čovjeka je bitno, zaključuje, da se na vlastitoj granici dublje upozna te da osjeti život i njegovu ljepotu.

Promocije knjige "Grad" održat će se 27. 10. u Zagrebu, 26. 10. u Bribiru, 3. 11. u Rijeci te 11. 11. u Kastvu.

Pisanje ove knjige financijski je pomogao grad Rijeka dodijelivši autorici sredstva iz natječaja za poticanje književnog stvaralaštva, na čemu mu je autorica zahvalna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 17:15