‘Ovime se od nas traži da se laktarimo i jagmimo kao iznad Caritasova kazana‘

Na situaciju je iznimno revoltiran i novinar, urednik, kritičar i književnik Ivica Ivanišević. Hoće li se prijaviti na natječaj? - Ni mrtav! Štoviše, svakoj kolegici i kolegi koji se prijave skinut ću pozdrav i smatrati ih kolaboracionistima – oštar je.

Novi je sustav bodovanja, po njemu, imbecilan. - Onaj tko ga je sastavio i onaj tko ga je svojim potpisom odobrio, ustvari su pljunuli u lice svim piscima i prevoditeljima u zemlji. Od nas se, naime, traži da se laktarimo i jagmimo kao iznad Caritasova kazana s varivom, da gazimo jedni preko drugih upinjući se dokazati tko je važniji i veći, jer je skupio više bodova. Netko je, očito, nagradu koja bi trebala honorirati famoznu izvrsnost, pobrkao sa socijalnom mjerom koju, da zlo bude još i veće, želi primijeniti tako da se primatelje milodara što dublje ponizi – kaže.

Ivanišević objavljuje književne kritike u Slobodnoj Dalmaciji. Neki bi književnik zbog njegovog osvrta za to dobio sedam bodova. Da isti tekst prenesemo mi u Jutarnjem, vrijednost bi mu porasla za tri boda. Isti autori na različitim platformama, čini se, drugačije vrijede. - Nakon što su ponizili sve prevoditelje i pisce u ovoj zemlji, u Ministarstvu su, izgleda, poželjeli omalovažiti i ozbiljan broj novina te njihove čitatelje. U analognim vremenima, kad je distribucija na kioscima bila jedina mjera nečijeg dosega, možda je i imalo smisla listove dijeliti na nacionalne, regionalne i lokalne. Danas, međutim, kad vam internet omogućava da čitate elektronička izdanja listova iz najvećih vukojebina na svijetu, dijeliti redakcije na one koje zaslužuju tri boda više ili manje, je – ponavljam se, ali što ću – imbecilno – kaže Ivanišević.

Osvrće se i na činjenicu da je u novom natječaju broj pojavljivanja u javnosti gotovo izjednačen s izvrsnošću nekog autora, odnosno njegovog djela. - Čak i ne morate živjeti daleko, na pučinskom otoku, dovoljno je da, ste, recimo Splićanin i nemate vozačku dozvolu, kao, recimo, moja malenkost. Svaki iole važniji festival – a takvi se, kao što znamo, uglavnom održavaju u Zagrebu, Rijeci i Istri – tri puta će promisliti prije nego što me pozove, jer ja naprosto nisam jeftin čak ni kad sam besplatan. Meni treba platiti prijevoz i nekamo me smjestiti. A ja ću tri puta promisliti prije nego što prihvatim eventualnu ponudu, jer nisam siguran da mi dvije ture štrapaciranja autobusom i jedna noć u hotelu vrijede publiciteta koji bih mogao dobiti pristanem li sudjelovati – kaže.

Koja bi, po njemu, bila najsretnija alternativa ovom novom sustavu ocjenjivanja? - Ona koja je postojala i ranije. Treba izabrati nekoliko stručnih ljudi koji prate aktualnu produkciju i koji ni na koji način nisu u sukobu interesa, pa im u dobroj vjeri prepustiti da izaberu naslove koje oni drže najboljima. Ne kažem da je takve ljude – dakle, stručne, upućene i nepotkupljive - lako naći. Onaj tko je raspisao ovaj nakaradni natječaj to, sasvim sigurno, nije u stanju, ali još uvijek vjerujem da bi netko bistar i dobronamjeran to mogao učiniti – zaključuje.