Ostao sam bez daha nad odličnim kratkim horor romanom Dinka Mihovilovića o banalnom bračnom paru

"Habent sua fata libelli" (lat. Knjige imaju svoju sudbinu), često znaju rezignirano uzdahnuti mnogi pisci, nadajući se, štoviše uvjereni, da će sudbina njihova djela biti - fenomenalno uspješna, ovjenčana priznanjima, slavom itd. Ne znajući da citiraju Terencijana Maura (rimskog gramatičara iz 2/3. st), ne znaju, također, da prvi dio ove uzrečice glasi: "Pro captu lectoris...", što će reći "u skladu s čitaočevim razumijevanjem". Taj je čitatelj, zapravo, književni kritičar, a kako se on provodi u HRV., evo primjera, da se zna što zaslužujemo mi mali, kad se o najvećem ovako pisalo:
BISERJE iz riznice hrvatske duhovnosti: epiteti kojima su suvremenici obasipali lik i pisanje A. G. Matoša, a svi se mogu pronaći u polemičkoj...