Ležim na leđima: prstima sam, kao mrtvacu, sam sebi zaklopio oči; cijeli dan ležim i ruku držim na rani... (…) imam osjećaj da postoji neki bolni vjetar koji mi se usvrdlava kroz rupu na tijelu. Iznenada, kriknuo sam; srce mi tuče u dlanu, ako stisnem šaku, zgnječit ću ga: toliki je bio moj bijes.” (“Okretište”, str. 61.). Kad sa, slučajno, baš umalo oko polovice obujma novele “Okretište” (str. 128; 100 kn, vrijedi duplo) došao u čitanju do str. 61. Zatravljen sam ostao autorovim sposobnostima da u lakonskim slikama izrazi maksimum osjećajnosti. Bogme, baš a propos najteže svoje životne faze, demonstrirao je virtuoznu nadmoćnost Damir Karakaš (rođ. 1967. G. u selu Plašćica kod Brinja u Lici; putopisac i kratkopričaš; nadasve romanopisac, s već 6...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....