PIŠE IGOR MANDIĆ

Nemogućnost beletriziranja same smrti autor je prevladao začudnim - galgenhumorom!

Igor Mandić
 Ivor Fuka
Fundinu zbirku nejasno predočenih smrti na kraju iskupljuju dvije briljantne priče ‘Japanka‘ i ‘Animator šopinga‘

U sunce, ni (u) smrt ne može se netremice gledati - tu maksimu iz neiscrpna bunara La Rochefoucauldova djela (1613.-1680.), koje generacije koriste kao štake za vlastitu nemogućnost jezgrovita izražavanja, u predgovoru I. izdanju svoje knjige "Čovjek i smrt" (1951.) navodi Edgar Morin (1921.-2015.), tada, još, u žaru mladenačkoga enciklopedizma (bilo mu je tek 30 godina) nesvjestan da ispisuje kapitalnu/epohalnu knjigu, opsegom zapravo knjižurinu koja u hrv. prev. Branke Paunović (naklada Scarabeus, Zagreb, 2005.) obasiže više od 470 str.!

Tolika je, eto, bila velika njegova opsjednutost svestranom razradom tog odnosa da je zanemario opomenu svojega velikoga sunarodnjaka iz 17. st., vješto se ograđujući spoznajom da su astronomija...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 16:53