NAJIŠČEKIVANIJA KNJIGA GODINE Lagercrantz može odahnuti, svi hvale njegov nastavak Larssonove trilogije

Frans Balder oduvijek se smatrao lošim ocem”, rečenica je kojom započinje roman “Što nas ne ubije” Davida Lagercrantza, četvrti nastavak serijala “Millennium” Stiega Larssona. Priča, naime, počinje tako da se Frans Balder, ekscentrični genij i jedan od vodećih svjetskih informatičkih stručnjaka, iznenada vraća u Švedsku iz Silicijske doline, gdje je radio u jednoj od najmoćnijih svjetskih kompanija. Pokušava popraviti loš odnos s djetetom te od bivše žene uzima autističnog sina, zatvara se u strogo osigurani dom i osamljuje. Istovremeno je nepoznati haker provalio u najstrože čuvane svjetske servere, poput NSA-inih. Istrazi se priključuju Lisbeth Salander i Mikael Blomkvist.

O Lagercrantzovu djelu “Što nas ne ubije“ gotovo svi svjetski mediji pišu kako je riječ o najiščekivanijoj knjizi godine (uz novi roman Harper Lee). Naravno, to nije njegova zasluga, već Stiega Larssona, koji je preminuo od srčanog udara 2004. u pedesetoj godini života, a čija je trilogija “Muškarci koji mrze žene”, “Djevojka koja se igrala vatrom” i “Kule u zraku” prodana u osamdeset milijuna primjeraka u pedeset zemalja svijeta te je zaradila oko 20 milijuna funti. Riječ je, ujedno, o najprodavanijim europskim knjigama posljednjeg desetljeća.

Dobar početak prodaje

Nova knjiga jučer je, na desetu obljetnicu izdanja prve knjige (Larsson nije doživio niti njen izlazak) izašla iz tiska istodobno u dvadeset zemalja u početnoj nakladi od 2,7 milijuna primjeraka. Na hrvatski ju je prevela Željka Černok. Izdavač Fraktura priredio je i poseban program pa su se jučer čitav dan kod Tiska na glavnom zagrebačkom trgu ljubitelji švedskog krimića, i posebno “Millenniuma”, mogli snimiti zajedno s fotografijom glavne protagonistice romana te držeći u ruci natpis s nekim rečenicama iz knjige, primjerice “Bila sam prisiljena srediti neke stvari”, “Naravno sve je anonimno” ili “Ti si entropični faktor kaosa”.

Prema prvim podacima, u samo jedan dan u Hrvatskoj je prodano nešto više od 900 primjeraka. Izdavač Seid Serdarević kaže: “Ova brojka veseli u kriznim vremenima. Bilo bi izvrsno kada bi postojalo više knjiga koje bi izdavaštvo povukle sa stagnacije u kojoj se nalazi. Upravo su hitovi koji su ujedno i dobra književnost najbolji put ka tome.”

Nakon što je Larsson umro, mnogi su pokušali osporiti novi nastavak, prvenstveno njegova udovica, neudana supruga Eva Gabrielsson, koja je među ostalim rekla za švedski list Aftonbladet da je “neukusno na njegovim knjigama pokušati zgrnuti još više novca”. Izbor Lagercrantza nazvala je ni više ni manje nego – idiotskim. Također se sporila i s obitelji pokojnog pisca, tvrdeći da on s njima nije bio blizak (što je sigurno dobrim dijelom i istina jer je odrastao s bakom i djedom). Iako je ostavio neke zabilješke za nastavak, tvrdila je, one su sporadične, ne mogu se iskoristiti.

Tako je i bilo. Švedski književnik i novinar David Lagercrantz, široj publici najpoznatiji kao ghostwriter bestseller knjige “Ja, Zlatan Ibrahimović”, napisao je novu knjigu bez Larssonovih citata. Ako je suditi po prvim kritikama - vrlo dobru. Nije lako uskočiti u tuđu kožu. Njemu je to uspjelo.

Utjecajna Michiko Kakutani u New York Timesu piše: “Ljubitelji neobičnog para Stiega Larssona, genijalne punk hakerice Lisbeth Salander i istraživačkog novinara Mikaela Blomkvista, neće biti razočarani posljednjom od njihovih avantura. Unatoč manjim nespretnostima, Salander i Blomkvist preživjeli su autorski prelazak nedirnuti, i oni su neodoljivi kao i uvijek.”

Slično misli i kritičar Guardiana Mark Lawson: “Lagercrantz je uspio konstruirati elegantan zaplet oko različitih koncepata inteligencije (...) Najveća narativna odluka bila je ponovno spojiti Salander i Blomkvista, i on to uspjeva vrlo dobro. Pitanje da li će se nijh dvoje ikad sresti uživo, postaje važan aspekt u gradnji napetosti priče.”

Posveta Larssonu

Zaplet se vrti oko Fransa Baldera, vodećeg stručnjaka u umjetnoj inteligenciji, uvučenog u globalnu intrigu koja povezuje švedsku sigurnosnu policiju, rusku mafiju, cyber lopove, industrijske špijune Silicijske doline, nacionalne sigurnosne interese SAD-a. Oba su lika motivirana željom za pravdom, Blomkvist iz idealizma, Lisbeth Salander iz želje da nadiđe nesretno djetinjstvo uz oca sadista Zalu, bivšeg sovjetskog operativca, sada povezanog s kriminalom.

Ono u čemu će se većina kritičara složiti jest da je jedan od najkompleksnijih likova u knjizi onaj osmogodišnjeg Augusta, sina Fransa Baldera. Dječak je autističan, a trpio je, prije nego što ga je Balder uzeo sebi, i nasilne ispade majčina ljubavnika. Gotovo uopće ne priča, genijalac je u matematici i u crtanju. Nakon što postane svjedokom očeva ubojstva, Lisbeth ga uzima pod svoju zaštitu, i zajedno tragaju za počiniteljima.

Lagercrantz: Pisao sam u bipolarnom, manično depresivnom stanju, bojao sam se da neću biti na razini prethodnika

David Lagercrantz prije izdanja knjige nije smio davati intervjue, a pisao je u izolaciji, i na kompjuteru bez interneta, kako bi se zaštitio od hakera. Malo što se moglo saznati od njega bilo je da mu ta izolacija teško pada, jer je inače pričljiv po prirodi, da je opčinjen načinom na koji Larsson briljatno spaja priče te da mu se lakše bilo uživjeti u lik Blomkvista nego Lisbeth, na samim počecima pisanja romana (“Sanjao sam da sam Blomqvist, on je dobar dečko sa izvrsnim vrijednostima”). Intrigantan mu je bio i odnos dva glavna lika, koji kaže “uvijek mora ostati nedorečen”.

Na konferenciji koju je održao u Stockholmu rekao je da je “bio prestrašen” te da je pisao u “bipolarnom, maničnodepresivnom stanju”. “Nisam bio najlakša osoba za suživot jer sam čitavo vrijeme mislio samo o knjizi”, rekao je ovaj otac troje djece, i nastavio “Smrtno sam uplašen da neću biti na razini Larssona”. Dodao je da je napravio najbolje što je mogao te da su mu Larssonov otac i brat omogućili nesmetani pristup svemu.

Larsson je, podsjetimo, bio borac protiv rasizma i desničarskog ekstremizma, politički aktivist Komunističke radničke lige, osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je program Zaustavite rasizam te je bio čestom metom napada ekstremista. Bio je novinar, grafički dizajner i urednik. I nemirna duha. “Upravo zato jer je Larsson bio tako ćudljiv, nestao je stereotip čistog, svijetlog Skandinavca, zemlje gdje ljudi voze Volvo i kupuju Ikea namještaj, i vratila se priča o zemlji dugih zima koju progone duhovi Strindberga i Bergmana”, zaključila je Kakutani.