Najbolje reklame svijeta u Lürzeru

ZAGREB - Već se nekoliko mjeseci po cijelom Zagrebu mogu vidjeti dobro dizajnirani plakati koji najavljuju veliku međunarodnu konferenciju o kulturi govora “Moć uvjeravanja”, zakazanu za sljedeći mjesec. Tema o kulturi govora može vas zaintrigirati ili ne, ovisno o vašem senzibilitetu, no malo tko zna kolika je moć uvjeravanja poput Waltera Lürzera koji je od 1984. godine na čelu Lürzersa, kultnog časopisa među kreativcima.

Taj se časopis može odnedavno nabaviti i u Hrvatskoj preko tvrtke Projektil, uz najnovije knjige iz iste radionice: one sa svim dobitnicima nagrade Art Directors Cluba ili “200 najboljih ilustracija u reklami”.

Pa kad listate sve te knjige i nove brojeve časopisa, padne vam na pamet koliko je u pravu umjetnica Pipilotti Rist, inače Lürzerova sunarodnjakinja, koja tvrdi kako je boja koja je istjerana iz suvremene umjetnosti sklonište našla u reklamama. Reklame su profitirale, ne sve, ali definitivno one koje se objavljuju u ovom časopisu.

“Mogao bih vam satima govoriti o prošlosti reklamiranja, no kakva će biti budućnost, to bi bilo čisto nagađanje. Dovoljno je pogledati koliko se toga promijenilo posljednjih godina. Medij će se promijeniti, no zahtjev će ostat jedan i naizgled jednostavan: reklama mora govoriti izaberi me”, smatra Lürzer.

Svi su vodeći svjetski kreativci veliki poklonici ovog časopisa: Matt Doman tako je uvjeren kako bi bilo manje zagađenja u novinama, na televiziji i na desktopovima kad bi više ljudi listalo ovaj časopis.

Među najupečatljivijim rekamama je ona koju potpisuju iz varšavskog odjela Saacthi&Saatchi firme. Na odjeći su, umjesto etiketa modnog kreatora, etikete s imenima bivših, danas nepostojećih republika, poput SSSR-a, Čehoslovačke, DDR-a i Jugoslavije, pa tako primjerice na jednoj od etiketa piše “Made In Yugoslavia”.

To je reklama za deterdžent Ariel i garantira da će vam odjeća biti “čista kao posve nova”, pa izbrisati i tragove da vam je odjeća ostala još iz bivših država. Zapravo, rukavica je u lice svim onim reklamnim stručnjacima koji tvrde kako samo slijede istraživanja tržišta i kako se deterdžent ne može prodavati nikako drugačije nego uobičajenim scenarijem, s domaćicama koje razgovaraju o čistom vešu. Iako dosta suzdržan u ocjenama, ovu reklamu Lürzers ubraja među vodeće svojeg razdoblja.

Jednako mu je draga reklama za tursku IKEA-u, koja prikazuje štiklu smještenu u tenisicu, uz nju potpis “Trebate li prostora”, i naravno, ormarić za cipele.

Umberto Eco, pozvan kao kustos u pariški Louvre, kao temu svoje izložbe odabrao je liste jer smatra da nas one čuvaju od besmrtnosti. Časopis Lürzer često radi liste, poput najnovije, 200 najboljih ilustratora.

No, suprotno od onog što bi se moglo pomisliti, švicarski kreativac zapravo prezire liste: “Da, jako su popularne ovih dana, to je jeftini način za programiranje televizijskih postaja, no smatram da je tolika inflacija top 10, top 100 lista da je sve postalo dosadno, i kad dođe u površan medij poput reklame, postaje i problematično.

Mogao bih napraviti listu reklama Billa Bernbacha, Joea Sedelmaiera ili Tonyja Kaya, no koja je poanta? Reklame su proizvod svog vremena, one pokazuju trendove, potrebe konzumenta u tom trenutku. To znači da ih morate promatrati u povijesnom kontekstu, a on je izbrisan kada ih počnete nabrajati kao na shopping listi”.

Namjera njegovog časopisa je podignuti standarde industrije i otvoriti kreativcima nove horizonte. Godišnja izdanja koja, ipak, zaokružuje na okrugle brojke, kaže, imaju žiri profesionalaca.