Obožavatelji Stephena Kinga ove su godine dobili još jedan njegov naslov - Mračnije od tame. Riječ je o 12 kratkih priča koje je King napisao 2024. godine. Na naš jezik preveo ih je Damir Biličić, a objavilo Znanje. Premda naslov sugerira sadržaj koji je potencijalno jeziv, a naslovnica kao da parafrazira prizor iz Isijavanja u kojem se dvije blizanke drže za ruke dok se hodnikom izlijeva bujica krvi, nisu sve priče strašne. Doduše, ima u tom velikom, gotovo 600 stranica dubokom loncu variva raznih oblika straha, pa bi moglo biti nešto za svakoga. Za svaku dob, moglo bi se reći, za svaku jezu koja nas u sumraku čeka iza ugla.
- Kada je riječ o tome zašto se toliko mojih priča bavi mračnim stvarima... to je još jedna tema. Trebam li se ispričavati zbog toga što pišem? (...) Horor-priče najviše cijene oni koji su suosjećajni i empatični. Riječ je o paradoksu, ali i istini. Čini mi se da su za većinu nedaća na svijetu krivi oni među nama koji nemaju mašte, koji nisu u stanju cijeniti mračnu stranu izmišljenoga. U pričama o nadnaravnome i paranormalnome osobitim trudom pokušavam prikazati stvarni svijet onakvim kakav jest te ispričani istinu o Americi kakvu poznajem i volim. Dio je tih istina ružan, no kako se kaže u onoj pjesmi, kad ima ljubavi, ožiljci postaju tragovima ljepote - piše King u pogovoru.
Ima tu priča koje čitatelja šokiraju iznenadnim obratom (Peti korak), onih koje ga iscrpe ako počne razmišljati kako se nesretni junak osjeća u raljama birokracije (Ružan san Dannyja Coughlina), a ima i onih u kojima mu se u glavi pojave nekoliko mogućih ishoda nimalo dobre situacije (Na cesti za Slide Inn). No, u većini njih samo žali što nisu duže. Istina, znamo da su to kratke priče, ali King ima neke priče koje su službeno ‘kraće‘, ali su dovoljno duge da nam prenesu sve što želi reći - recimo, Langolijeri.
Ako tražimo dobru staru stravu, tu su Čegrtuše i Sanjači. Za obje čitatelji (King za nas posebno vjerne ima i poseban naziv, Stalni čitatelj) žele da traje duže. Čegrtuše su nešto što će ih uvući dublje, jer se nalazimo na mjestu koje dobro znamo: u susjedstvu Duma Keyja (roman po tim nazivom svakako je vrijedan čitanja). Dume više nema, ona je pod vodom, no Rattlesnake Key je itekako živ. A zmije? Njih više nema. Ljudi su ih stjerali na jedan dio otoka i poubijali nakon što su do smrti izgrizle dva dječaka. Njihova majka desetljećima nakon otokom gura njihova kolica i ponaša se kao da su živi. Ima tu još nešto poznato - naš junak je u susjedstvo Dume dospio iz jednog drugog romana. On je Vic Trenton, otac malenog Teda, koji je preminuo u romanu Cujo. Jednako kao i njegova susjeda, i on pati zbog svog mrtvog sina. Prošle su godine, ali bol je i dalje tu. Kad ona naglo premine od srčanog udara, a njemu ostavi svu svoju imovinu, stvari se zakompliciraju. Ne samo zato što policija činjenicu da je on pronašao tijelo odmah vidi kao potencijalno sumnjivu, nego zato što mu je susjeda osim imovine ostavila još nešto. Odnosno, još nekoga. Kolica za blizance. I u njima nekoga tko mu se u stanju uvući u um.
Druga priča opet ima nešto poznato - Sanjačima je mjesto radnje nedaleko od Castle Rocka. Gradić je to u kojem se događa radnja zadnjeg Kingova romana kojeg je prije nekoliko mjeseci objavilo Znanje - Potrebne stvari. Samo što ovdje, nedaleko od gradića, uz jezero, traje neobičan eksperiment. Njegovi sudionici moraju samo sanjati, a u snu ući u jednu kuću i podići pod. Ispod njega vrebaju razne stvari, a problem nastane kada te stvari, nakon upozorenja, dolaze u naš svijet. Glavni junak bio je u ratu u Vijetnamu, što je jedan od motiva kojeg King voli provlačiti u svojoj književnosti.
Svaka priča je zanimljiva na svoj način. Neke govore o osamljenosti, druge o posjetiteljima iz svemira, treće o jednom neobičnom čovjeku koji zna odgovore na sva pitanja (i koji je potpisnicu ovih redaka iz nekog razloga podsjetio na glavnog negativna Potrebnih stvari, Lelanda Gaunta)... Sve one dijele motive, atmosferu i teme koje se provlače kroz ostala Kingova djela. Ima u njima osamljenosti, tuge, PTSP-a, gubitaka voljenih ljudi, nadnaravnih sposobnosti.... Ima u tom loncu kojeg nam je King pripremio svega i sasvim je sigurno da će se svidjeti čak i onima koji inače nisu pretjerani sladokusci koji uživaju u njegovim djelima. Na kraju krajeva, ne bojimo se svi istih stvari, pa je sigurno da nećemo svi jednako reagirati na priče koje nam je ispričao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....