Moj djed iznikao je iz afričke filozofije ubuntu, koja tvrdi da su svi ljudi dobri

Ubuntu, afrička filozofija odnosa prema ljudima, koju u mnogim tamošnjim kulturama doživljavaju svakodnevicom, učenjem utkanim u ono kako se živi, a koja poučava da su svi ljudi dobri, savjetuje da se ne uspoređujemo s drugima, već da živimo u zahvalnosti za ono što ti drugi donose u naš život, da te druge promatramo kao ravne sebi, da ih gledamo i s njima postupamo onako kako bismo voljeli da oni gledaju nas i postupaju s nama, temeljno je načelo rada i života južnoafričkog nadbiskupa Desmonda Tutua, dobitnika Nobelove nagrade za mir i čovjeka koji je bitno pridonio rušenju apartheida u Južnoj Africi.

Voditeljica zaklade

Ubuntu je Tutuu posredovan majčinim mlijekom, odgojem u djetinjstvu, ali i cjeloživotnom formacijom.

Ubuntu, jasno, nije posve afrički koncept, niti nov i stran ostatku svijeta, u ubuntuu je prepoznati sustav vrijednosti koji ide od općeljudskog zdravog razuma, do temelja brojnih religija… Koncept ubuntua postoji u gotovo svim afričkim bantu jezicima. Ideju ubuntua najbolje sažimaju plemena Zulu i Xhosa riječima "umuntu ngumuntu ngabantu", što u slobodnom prijevodu znači "čovjek jest čovjek zbog odnosa s drugim ljudima".

U nas je nedavno objavljena knjiga "Ubuntu za svaki dan - afrička mudrost o povezanosti s drugim ljudima", čija je autorica Mungi Ngomane, unuka Desmonda Tutua i voditeljica zaklade Tutu u Velikoj Britaniji. "Odrasla sam s konceptom ubuntua, to se kod nas spontano prenosi s roditelja i djedova i baka na djecu.

Moj bi djed, Desmond Tutu, ubuntu objašnjavao govoreći mi: 'Moja je ljudskost neraskidivo povezana s tvojom ljudskošću'. Ubuntu traži da poštujete samog sebe i sve ljude koje kroz život sretnete, ma kakvi vam se oni možda činili, svim ljudima treba prići s poštovanjem i prema njima zadržati poštovanje", govori u razgovoru za Jutarnji list Mungi Ngomane.

Objašnjavajući ubuntu, Ngomane citira Nelsona Mandelu, koji je, upitan što za njega znači i predstavlja ubuntu, odgovorio: "Svi mi želimo pripadati. U ljudskoj je prirodi stvaranje plemena, ali više od svega trebamo naučiti živjeti i raditi sa svima, uključujući i one nepoznate."

Priča iz zatvora

Mandela je bio blizak prijatelj Desmonda Tutua. Dok je Mandela, čitavih 27 godina, bio u zatvoru, dostojanstveno se i unutar kazamata boreći za ukidanje apartheida, Desmond Tutu je sustav mirnim putem pokušavao srušiti sa slobode, za što je 1984. primio i Nobelovu nagradu za mir. Mandela je, četiri godine nakon što je oslobođen, 1994., na prvim slobodnim izborima, na kojima je svaki punoljetni državljanin Južne Afrike, bez obzira na rasu, imao pravo glasa, postao predsjednikom zemlje.

Godinu dana kasnije u duboko podijeljenoj zemlji traumatiziranih ljudi pokrenuta je Komisija za istinu i povjerenje, koja je istraživala zločine počinjene s obje strane, uglavnom se zapravo bavila time da nekadašnjim neprijateljima pruži priliku da se sretnu, ispripovijedaju svoje zlodjelo, i ispričaju se žrtvi. Na njezino čelo Mandela je stavio Desmonda Tutua.

Mungu Ngomane daje primjer iz života Nelsona Mandele, za koji kaže da je "samo srce ubuntua": "Mandela je, baš kao i moj djed, živio ubuntu. Zato su i uspjeli, to im je davalo unutarnju snagu", kaže Ngomane. Spominje slučaj Mandelina čuvara u zatvoru. Christo Brand imao je osamnaest godina kad se zaposlio na otoku Robben u ozloglašenom zatvoru, zadatak mu je bio da Mandelu drži pod ključem.

U prvo vrijeme taj se mladić prema 68 godina starom Mandeli odnosio jednako kao i prema ostalim zatočenicima, no Mandela, koji je uvijek bio vrlo otvoren i koji je prema Brandu pokazivao jasno izraženo ljudsko poštovanje, svojim ga je ponašanjem "natjerao" da i on prema njemu razvije respekt, a nakon nekog vremena postali su i prijatelji.

Kasnije je Brand pisao da je poznanstvo i prijateljstvo s Mandelom promijenilo njegov život, jer Mandela je svog tamničara, mladog i nadmenog rasista, uvijek gledao prvo kao ljudsko biće, čovjeka kojem je potreban posao, pa i takav na kojem gubi ljudskost…

Nelson Mandela razgovarao je s Christom Brandom s poštovanjem kakvo je taj tamničar malokad osjetio od drugih ljudi u svojem životu, pa čak i od onih mu bliskih. S vremenom su počeli razgovarati o životu općenito, o obiteljima, zbližili se. Brand je, upoznavajući Mandelu, počeo preispitivati svoj rasizam, promijenio stavove.

"Mandela je donio odluku da će u tom čovjeku vidjeti dobro, bio je u tome odlučan. Ubuntu uči da u svakom čovjeku treba tražiti dobro, a kada nekome priđete tako, granice se često tope, jer mnogi ljudi ni sami za sebe ne misle da su dobri, i kad im pokažete prihvaćanje i suosjećanje, to topi agresiju, ljutnju, njihove obrambene stavove", govori Ngomane.

Uloga trauma

Pripovijedajući o djedu, kaže da su biskupa Tutua zgrozili neki od zločina o kojima je slušao kao predsjednik Komisije za istinu i povjerenje. "No, on i dalje ima vjeru u ljudsku dobrotu, vjeruje da je u svakom čovjeku dobrota, ali nas kroz život oblikuju razne traume, učine da čovjek krene posve krivim putem. Djed vjeruje da je svaki čovjek sposoban i za dobro i za zlo. Kad odlučujemo vođeni ubuntu principima, činimo dobro.

Ako na agresiju odgovorite mirom, često se agresija s druge strane topi. Ako nekoga napadnete, veća je vjerojatnost da će i vas netko napasti. U drugim ljudima treba gledati dobro; kad im tako pristupite, puno je veća vjerojatnost da će vam na koncu i vratiti dobrim", vjeruje Mungi Ngomane.

Ubuntu snažno naglašava da smo svi međusobno povezani, uči tražiti dobro, zagledati se u dobro. Kad za nekoga u Južnoj Africi žele reći da je kvalitetan čovjek, kažu "Yhu, u nobuntu: Hej, taj ima ubuntu", što znači da je suosjećajan, brižan, velikodušan te da se prema svima, bez izuzetka, odnosi prijateljski.

U knjizi Mungi Ngomane puno je rečenica koje će čitatelj prepoznati gotovo kao tipičan self-help, no priče, pogotovo one iz prakse i života Mandele i Tutua, daju tom štivu drugačiju težinu, govore kako ubuntu funkcionira tamo gdje ljudi ljudima desetljećima oduzimaju pravo na ljudskost, kao što je bio slučaj u Južnoj Africi.

Ubuntu u prvom redu uči empatiji, tome da svatko ima kontekst iz kojega djeluje, koji treba uzeti u obzir, potom ga maknuti u stranu, i u tom čovjeku koji nam možda čini i loše, tražiti - dobro, zadržati dostojanstvo i samopoštovanje, pokazati čovjeku do nas poštovanje i pružiti mu time priliku da iz njega izađe njegov bolji dio.

Dovoljno se sjetiti samo recentnih ratova da ubuntu počne djelovati frustrirajuće naivno. No, Mandela, Tutu, Mahatma Gandhi i slični, svijet su mijenjali slijedeći ubuntu.