‘Matija‘ je odgovor oca na oproštajno pismo sina. Iscrpno i bolno. Ne spominje traženje oprosta, no ovo je knjiga iskupljenja

Moj je brat umro u trideset petoj godini. Točno mjesec dana nakon njega umro je i otac. Majka je nekako prežalila očevu smrt, ali sinovu nije nikada. Brat je umro od iznenadne bolesti, pa se barem nije morala mučiti s pitanjem koje je ostalo iza njega, zašto? Ali nije to jedino što ostaje kada ode mlad čovjek. Jer, ona je do kraja svog života prevrtala po glavi što je sve mogla učiniti da to spriječi. Kao i svaki drugi roditelj u njenoj situaciji, pomišljala je da nije bila dovoljno dobra majka, da u ključnom trenutku nije prepoznala neki znak bolesti, a trebala je.

Talog njene krivnje, poput teškog tereta, postajao je s godinama samo veći, a ne manji. Slika njenog očaja i nemoći koja mi se najdublje utisnula u sjećanje je ona na kojoj ona na koljenima obilazi...