Ludvig Bauer priča kako je kratak put od svetice do vještice i natrag

ZAGREB - Bez veće pauze, nakon trostruko nagrađenog romana “Zavičaj, zaborav” u kojem se bavio svojom “opsesivnom” temom - sudbinom podunavskih Nijemaca, Ludwig Bauer napisao je još jedan, ne manje vrijedan naslov.

Dapače, “Karusel” je, rekla bih, čak i jedan od najboljih romana ovoga autora, u kojem nema ni onih sitničavo pronađenih pogrešaka koje mu se obično stavljaju na dušu - nema dociranja, nema ponavljanja, razvučenosti i igre na istom terenu. U središtu ovoga, u Bauerovim “gabaritima” kraćeg romana, sudbina je ženskog lika u dobro poznatom, zagušljivom i tipično hrvatski provincijalnom imaginarnom Gradecu.

Ljubav iz djetinjstva

Strukturiran je tako da se u njemu izmjenjuju pripovjedne dionice dvoje ljudi, poznanika i zaljubljenika iz djetinjstva, Miroslava i Gabrijele. Sastaju se nakon 45 godina razilaženja, na samom pragu novog milenija. Miroslav (Židov s naknadno spoznatim nacionalnim identitetom) vraća se iz Amerike na sprovod svoje pomajke, a Gabrijela se u Gradec vratila još nakon kratkotrajne mladalačke avanture s lunaparkom i njihov susret mogao je označiti završetak jedne ljubavne priče iz mladosti i usmjeriti roman u sentimentalnijem smjeru, ali nije.

Ili, barem nije potpuno, jer središnja je nit Gabrijelina sudbina, obilježena političkim i ideološkim vremenima i predznacima kroz koje ju je vodio prije svega idealizam, vjera da u svemu od ponuđenog ima barem nešto dobro, u čemu su je dakako ljudi, ideje i sustavi demantirali.

Gabrijela, kao drugi pripovjedački glas romana, ispričat će Miroslavu etape svoga života - brakove, ljubavne veze, majčinstvo, kao i kretanje povijesnim i političkim meandrima.

To što posjeduje “nadnaravne”, iscjeliteljske moći osobina je zbog koje ju je svjetina bez grižnje savjesti mogla prozvati stvarnom, ali i metaforičkom vješticom. Nezgodan trenutak u kojem se likovi ponovo susreću, vrijeme je povratka Srba u poslijeratni Gradec, situacija je napeta, a Gabrijela tu netrpeljivost ne može samo promatrati.

Balkansko prokletstvo

Bauer nam ovim vješto i znalački napisanim romanom ponovo nudi “novopovijesne” teme, iz “slabe” pozicije pojedinca kao žrtve, problem nepripadanja i posljedica koje pojedinac snosi čak i ako se pokušava prilagodit. Vremenski pomaknut prema suvremenosti, “Karusel” je roman o balkanskom prokletstvu i svemu onome što pojedinac mora proživjeti ako želi ne sumnjati u svoje ideale. A tu je put od vještice do svetice i natrag vrlo, vrlo kratak, što Gabrijela dobro zna, ali i svi oni koji ne znaju koju bi od ponuđenih imenica uzvikivali dok sve nestaje u kaosu požara, na samom kraju knjige.

Sve u svemu, roman znakovite teme i više nego profesionalne realizacije.

Knjigu danas treba čuvati ili će civilizacija propasti

Balkan koji “proizvodi više povijesti, nego što ju je sam u stanju konzumirati”, još uvijek proizvodi manje relevantnih romana koji se time bave nego što bi se očekivalo. Kako to?

- Pošteni prikaz povijesti, pa i literarni, traženje je objektivne istine. Službene su povijesti subjektivno i isključivo viđenje. Zato je puno lakše svrstavati se i potvrđivati prihvaćeno.

Zašto na ovim našim prostorima idealisti, poput Gabrijele, uvijek moraju biti prozvani vješticama?

- I danas je na ovim prostorima prečesto važnije biti dobar Srbin ili dobar Hrvat nego biti dobar čovjek. Tko odudara od pravila lako biva anatemiziran.

Premda i ovim romanom progovarate o pitanju identiteta, lažnim povijesnim istinama, žrtvama sustava, primjetan je i odmak prema novim temama. Je li to početak neke nove pripovjedne faze?

- Svi moji romani imaju zajednički naziv, ali svaki je zaseban projekt, posebno stilski. Jednu od svojih glavnih tema, onu podunavskošvapsku, dosta sam široko obradio. Ne želim je zaboraviti, ona pripada meni koliko i ja njoj, ali puno je novih literarnih impulsa u mojoj glavi. Odmak je i, ovaj put zaista, autobiografski roman koji pišem.

Kako je zapravo nastao imaginarni Gradec u koji je smješteno dosta vaših romana, pa i ovaj?

- U prikazivanju sredina postizao sam veliku uvjerljivost pa su mnogi prepoznavali konkretan toponim. Tada je ispalo da nešto nije doslovce točno. Tražio sam grad koji ujedinjava karakter više gradova kontinentalne Hrvatske, tipični, univerzalni grad u kojem istina romana funkcionira univerzalnije, bez sukoba s banalnim činjenicama.

Imponira li vam što su vaše najvjernije i najaktivnije čitateljice žene?

- Zahvalan sam im na tome. Ustaljena je shema ljudskog roda: muškarci idu naprijed, u lov ili rat, žene čuvaju dom. U toj shemi simbolična je istina. Tom logikom knjiga pripada ženama. Žene čuvaju civilizaciju od iskona. Knjiga je danas ugrožena. Treba je čuvati, tj. čitati - ili će civilizacija nestati.