'Krleža bi danas bio sumnjičav prema stranim bankama...'

ZAGREB - Predsjednik Ivo Josipović zahvalio se na ponudi predsjednika Hrvatskog društva pisaca Nikice Petkovića da govori na skupu u povodu 30. obljetnice smrti Miroslava Krleže, održanom jučer u Vili Arko, HDP-ovu sjedištu. Strpljivo je, međutim, iz prvog reda u malenoj dvorani saslušao devet govornika, koliko ih je nastupilo prije stanke. Predsjednik se, naime, i privatno osobito zanima za Krležino djelo.

Novoimenovana ministrica kulture Andrea Zlatar zakasnila je na prvi dio skupa, ispričavši se neodgodivim obvezama u Vladi, no održala je referat na početku drugoga dijela, pohvalivši HDP “u prvom redu kao kolegica”, zbog ove inicijative koja nije, kako je dodala, “samo komemorativna”. Doista, tema skupa bila je da utvrdi, makar okvirno, koliko je Krležino djelo danas aktualno.

Zanimljive opaske

O Krleži i njegovu opusu na koncu se pak čulo dosta zanimljivih opaski i ocjena. Uvodnu riječ dao je Nikica Petković, a ponešto je proširio njegov prethodnik na čelu HDP-a i krležolog Velimir Visković, držeći se također općenitih napomena.

Potom je svojih deset minuta iskoristio prof. dr. Predrag Matvejević, koji je razlagao dvojakost piščeva djela i karakatera, a izdvojio je i jednu Krležnu rečenicu o kojoj dosad nije govorio, a koju mu je Krleža svojedobno povjerio: “Piscu je bliži Lucifer negoli Prometej”.

Izdavač i publicist Slavko Goldstein ispričao je kako je svojedobno Krleži odnio prvi primjerak divot-izdanja Balada Petrice Kerempuha, a pisac se nad njim zamislio i rekao: “Kao misal star četiristo godina. Tko zna hoće li mene tako čitati za četiristo godina.”

Prvokativan je bio Marko Grčić, najbolji poznavatelj Krleže među novinarima, postavivši samo donekle retoričko pitanje: “Je li SDP zaboravio Krležu?”

Najkonkretnije se odnosom Krležinih djela i sadašnjosti pozabavio leksikograf Josip Šentija, koji je s Krležom i radio nekoliko godina u Leksu. Govorio je o tome kako su Krležini bankiri isti kakvi su i današnji - stranci. “Krleža je bio sumnjičav prema austrijskim i mađarskim bankarima, i danas bi bio. Nekad, prije 2. svjetskog rata, Krleža je pisao o Prvoj hrvatskoj štedionici kao zapravo mjesnoj ispostavi talijanske Bance del Lavoro, a danas bi pisao o raznim Intesama...”

Svijet protuslovlja

Akademik Viktor Žmegač podosta sumnja u Krležine šanse među današnjim čitateljima. “Krležin je svijet sazdan od protuslovlja, to je svijet neidentifikacije, dok danas živimo u svijetu totalne identifikacije, koju najviše propagira pop-kultura.” Žmegač kaže kako bi valjalo provesti detaljniju analizu vrijednosnih pridjeva u Krležinim djelima i primjećuje kako su uglavnom negativng tipa. “Krleža ni sa čim nije bio zadovoljan”, naglašava Žmegač.

Nepostojeći kolodvor

Najpesimističniji glede Krležina života u sadašnjosti bio je akademik Krešimir Nemec, koji je govorio o Krležinu “nestabilnom kanonu”, ustvrdivši kako se Krležin tekst “s rečenicama od pola stranice” teško nosi s današnjim dobom slike i SMS-a.

Posljednji u prvom dijelu skupa nastupio je Igor Mandić, koji je upozorio na metaforu Kaptolskog kolodvora na koji Filip Latinovicz stiže s lutanja po Zapadnoj Evropi. Kaptolski kolodvor, dakako, ne postoji niti je ikad postojao pa Mandić naglašava da je to ujedno i poruka poznatog romana: “Ovdje se čovjek nema gdje vratiti.”

U nastavku skupa još su, uz ministricu Zlatar, o Krleži govorili povjesničar Ivo Banac, teoretičar i povjesničar književnosti Zoran Kravar, teoretičarka i pjesnikinja Sibila Petlevski, teatrologinja Mani Gotovac, akademici Nikica Petrak, Nedjeljko Fabrio i Tonko Maroević.