KOJE SE KNJIGE TRAŽE U ZAGREBU, SPLITU, RIJECI I OSIJEKU? Među prvih 20 najpopularnijih čak je sedam Nesbøovih romana

Popis najčitanijih naslova lanjske godine u mrežama knjižnica Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita pokazuje da se trendovi i ukusi bitno ne mijenjaju - najviše se, barem kad je riječ o stranoj beletristici, čitaju kriminalis­tički romani i trileri, pogotovo skandinavski, potom ljubavni i romani koji primarno tematiziraju odnose, obitelj, obiteljsko nasilje.... Među najpopularnijima po broju naslova u vrhu čitanosti jest Jo Nesbø, osobito kod riječkih čitatelja.

“Nevjerojatna je popularnost Nesbøa, u prvih dvadeset naslova čak sedam pripada njemu, a od toga dva naslova imaju po dva izdanja, “Leopard” i “Šišmiš”, pa to znači da čak devet od dvadeset najčitanijih naslova potpisuje Nesbø. Također, interesantno je da je već prvo izdanje “U vrtlogu sudbine Seyit i Šura” turske autorice Nermin Bezmen vrlo popularno, uzrok čemu treba tražiti i u novopronađenoj popularnosti Turske i Istoka, što je vjerojatno vezano i uz popularnost turskog dramskog programa”, komentira Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka.

U Zagrebu su Nesbøovi romani “Policija” i “Sin” odmah iza “Što nas ne ubije” Davida Lagercrantza, nastavka trilogije Stiega Larssona. U Osijeku je na trećem mjestu, iza bestselera Paule Hawkins “Djevojka u vlaku” te “Vlaka siročadi”, romana što govori o istinitom događaju u Americi 1930-ih.

Sve manje novih knjiga

Knjižnice različito vode liste čitanosti pa je njihove podatke nezahvalno uspoređivati. Strana se beletristika, izvjesno je, čita puno više negoli domaća. Primjerice, u Rijeci je na listi sto najpopularnijih naslova prvo djelo hrvatskog autora, točnije autorice, tek na 74. mjestu, najčitaniji domaći naslov je roman “Dora i Minotaur” Slavenke Drakulić.

Kad se odluče za domaću produkciju, čitatelji često posuđuju djela autora koji pišu o njihovoj regiji, gradu, o prepoznatljivim im temama. Tako je u Osijeku od hrvatskih autora već nekoliko godina najčitanija Ivana Šojat. U Splitu su, kaže Ivana Salvador iz Gradske knjižnice Marka Marulića, novi naslovi Ante Tomića, Ivice Ivaniševića, Jurice Pavičića... često u vrhu čitanosti. Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka ističe da, “iako se domaći autori puno manje čitaju, u tzv. Zavičajnoj zbirci u kojoj su lokalni pisci, ako se pogleda koji je najpopularniji autor, to je svakako Vedrana Rudan. Od 20 najposuđivanijih naslova autora koji pripadaju i Zavičajnoj zbirci čak devet je njenih...”

Što se publicistike tiče, najviše se posuđuju knjige koje govore o geopolitici, ekonomiji, temama iz popularne psihologije, alternativne medicine, teorijama zavjere.

Novih je knjiga u knjižnicama sve manje. Sve manje se izdaje, a i od tako smanjene produkcije još manje se kupuje za knjižnice, gradovi i resorno ministarstvo za tu namjenu imaju sve mršavije budžete. “Ljudi vole čitati nove naslove, ali i nova izdanja starih. Korisnici koji prate novu stranu i domaću beletristiku, publicistiku, popularnu znanost, ako mi više u knjižnicama nemamo za njih na dispoziciji dovoljno primjeraka traženih naslova - počinju mijenjati navike.

Liste čekanja

Čitatelji koji su prije deset godina imali određene navike i mogli doći do nekih knjiga sad do tih knjiga dolaze sve teže, liste rezervacija mogu biti duge, pa neki tako čekajući i odustanu”, komentira Ismena Meić, voditeljica zagrebačke Gradske knjižnice i pomoćnica ravnateljice Knjižnica grada Zagreba (KGZ). Usporedi li se broj lani nabavljenih novih svezaka (81.129) s propisanim standardom nabave knjiga za narodne knjižnice koji za grad veličine Zagreba preporučuje 158.004 svezaka godišnje, prošle je godine u zagrebačkim knjižnicama nabavljeno 49 posto manje knjiga nego što je po standardu predviđeno.

Tako su korisnici mreže KGZ 2016. u odnosu na godinu prije imali 2 posto manje novih naslova za posuđivanje (2015. je kupljeno 82.850 knjiga), a u odnosu na 2006. čak 27 posto manje, jer broj nabavljenih knjiga kontinuirano opada u zadnjih deset godina. 2006. je u zagrebačke knjižnice uneseno 110.582 novih svezaka.

“Korisnici su strpljivi da bi došli do traženog naslova, možda nemaju drugog izbora, a i liste čekanja funkcioniraju. Uglavnom su te liste za beletristiku koju ljudi najčešće ne kupuju, radije kupe neki publicistički naslov ili nešto iz znanosti što žele proučavati”, komentira Meić.