Ivana Bodrožić

Jednom bih voljela pisati o ženskom bijesu i lišiti ga stereotipne slike histerije i hormona

Ivana Bodrožić

 Dragan Matić/CROPIX
Što sam starija, sklonija sam tome da sve manje upirem prstom

Ivana Bodrožić u svijet književnosti ušla je prije gotovo dvadeset godina kao pjesnikinja zbirkom “Prvi korak u tamu”, koja je nagrađena Goranom za mlade pjesnike i nagradom Kvirin. Iz poezije je uspješno prešla u prozu, romanima “Hotel Zagorje”, “Rupa” i “Sinovi, kćeri” koji je 2021. dobio nagradu “Meša Selimović”, a usred ovog usijanog i nepredvidivog ljeta objavila je u izdanju Frakture novu pjesničku zbirku “Usijavanje”. “Uvijek pišem iz mjesta koje me paralizira”, rekao je jednom David Grossman, a čini se da su iz sličnog mjesta izniknule njezine nove pjesme u kojima, kako piše na poleđini knjige, “bez zadrške piše o svojim strahovima i borbama”.

Hoćemo li o glasu koji progovara u vašoj najnovijoj zbirci razgovarati...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 19:32