IGRA PRIJESTOLJA: KAKO JE SVE POČELO Ekskluzivno u tri nastavka donosimo prvo poglavlje novog romana Georgea R. R. Martina uz originalne ilustracije

Meštri iz Citadele koji bilježe povijest Zapadnih Zemalja rabe Aegonovo Osvajanje kao polazišnu točku za proteklih tri stotine godine. Rođenja, smrti, bitke i druga zbivanja pišu se uz pribilješku g. n. O. (godina nakon Osvajanja) ili g. p. O. (godina prije Osvajanja).

Istinski učeni ljudi znaju da takvo datiranje nipošto nije precizno. Aegon Targaryen nije uspio osvojiti Sedam Kraljevina u jednome danu. Više su od dvije godine prošle između Aegonova Pristajanja i njegove krunidbe u Starigradu… a čak je i tada Osvajanje ostalo nepotpuno jer je Dorne i dalje ostao nepokoren. Tijekom cijele vladavine kralja Aegona, kao i u dobrom dijelu kraljevanja njegovih sinova, nastavili su se povremeni pokušaji dovođenja Dornijaca u okrilje kraljevstva, zbog čega je nemoguće točno utvrditi završni nadnevak Osvajačkih ratova.

Čak i oko početnog nadnevka postoje izvjesne zabune. Mnogi pretpostavljaju, netočno, da je vladavina kralja Aegona I. Targaryena započela na dan njegova Pristajanja na ušću Bujice Crnovode, podno triju bregova gdje će jednoga dana stajati grad Kraljev Grudobran. Nije tako. Dan Aegonova Pristajanja slavili su kralj i njegovi potomci, ali Osvajač je zapravo za početni nadnevak svojega kraljevanja uzeo dan kad ga je Vrhovni Septon Vjere okrunio i pomazao u Zvjezdanoj septi u Starigradu. Ta se krunidba zbila dvije godine nakon Aegonova Pristajanja, dobrano nakon što je zapodjenuo i odnio sve tri glavne bitke Osvajačkih ratova. Odatle se vidi da se većina Aegonova stvarnog osvajanja zbila od 2. do 1. godine prije Osvajanja.

Targaryeni bijahu čiste valyrijske krvi, gospodari zmajeva iz davnašnje loze. Dvanaest godina prije Propasti Valyrije (114. g. p. O.) Aenar Targaryen prodao je svoja imanja u Slobodnim Zemljama i Zemljama Dugog Ljeta, te se sa svim svojim suprugama, imutkom, robovima, zmajevima, bliskom i daljnjom rodbinom, te djecom preselio u Zmajkamen, citadelu na škrtome otoku podno dimne gore u Uskome moru.

Valyria je na vrhuncu bila najsilniji grad poznata svijeta, središte civilizacije. Unutar njezinih blistavih zidina četrdesetak se suparničkih kuća nadmetalo za moć i slavu u dvoru i vijeću, uspinjući se i padajući u beskrajnoj, prepredenoj, često zvjerskoj borbi za prevlast. Targaryeni nipošto nisu bili najmoćniji gospodari zmajeva, a suparnici su njihov bijeg na Zmajkamen protumačili kao predaju, kao kukavički čin. Ali djevica Daenys, kći kneza Aenara, zasvagda potom zvana Daenys Sanjarica, predvidjela je ognjeno uništenje Valyrije. I kad je nakon dvanaest godina Propast stigla, od gospodara zmajeva preživjeli su jedino Targaryeni.

Zmajkamen je dva stoljeća bio najzapadnija točka valyrijske moći. Smješten na Ždrijelu, pružao je svojim vladarima priliku da Zaljev Crnovode drže u smrtnome stisku, omogućujući i Targaryenima i bliskim im saveznicima Velaryonima od Strujotraga (nižoj kući valyrijskog roda) da pune novčarke stavljanjem nameta na trgovanje u prolazu. Brodovi Velaryona, kao i još jedne savezničke valyrijske kuće, Celtigara s Otoka kliješta, dominirali su pučinom Uskog mora, dok su zmajevi Targaryena vladali nebesima.

Pa ipak, većim dijelom stoljeća nakon Propasti Valyrije (točno nazvanog Stoljećem krvi), kuća Targaryen gledala je na istok, a ne na zapad, te se jedva zanimala za zbivanja u Zapadnim Zemljama. Gaemon Targaryen, brat i muž Daenys Sanjarice, naslijedio je Aenara Izgnanika kao Knez Zmajkamena, te stekao ime Gaemon Veličanstveni. Gaemonov sin Aegon i kći Elaena zajedno su vladali poslije njegove smrti. Nakon njih, vlast je pripala njihovu sinu Maegonu, njegovu bratu Aerysu, te Aerysovim sinovima Aelyxu, Baelonu i Daemionu. Posljednji od trojice braće bio je Daemion, čiji je sin Aerion zatim naslijedio Zmajkamen.

Onaj Aegon kojega povijest pamti kao Aegona Osvajača i Aegona Zmaja rođen je na Zmajkamenu 27. g. p. O. Bio je jedini sin i drugo dijete Aeriona, Kneza Zmajkamena, s gospom Valaenom od kuće Velaryon, i samom napola targaryenske krvi s majčine strane. Aegon je imao dvije zakonite sestre, stariju Visenyju i mlađu Rhaenys. Gospodari zmajeva iz Valyrije odavna su imali običaj sklapanja brakova između braće i sestara kako bi se očuvala čistoća krvne loze, ali Aegon je obje sestre uzeo za nevjeste. Običaj je tražio od njega da se oženi samo starijom, Visenyjom; uključivanje Rhaenys kao druge supruge bilo je neuobičajeno, iako ne i nepoznato u povijesti. Neki su kazivali da se Aegon oženio Visenyjom iz dužnosti, a Rhaenys iz žudnje.

Brat i obje sestre dokazali su se kao gospodari zmajeva i prije stupanja u brak. Od pet zmajeva koji su s Aenarom Izgnanikom doletjeli iz Valyrije samo je jedan doživio Aegonovo doba: silna zvijer zvana Balerion, Crna Groza. Zmajice Vhagar i Meraxes bile su mlađe, izležene na samome Zmajkamenu.

Zabluda uvriježena među neupućenima glasi da Aegon Targaryen nije stupio na tlo Zapadnih Zemalja sve do dana kad je zaplovio da ih osvoji, ali to ne može biti točno. Godinama prije te plovidbe Oslikani je stol bio izrezbaren i urešen na zapovijed kneza Aegona: masivan komad drva, pedesetak stopa dugačak, izdjeljan u obliku Zapadnih Zemalja i oslikan tako da prikazuje sve šume, rijeke, mjesta i zamkove Sedam Kraljevina. Bjelodano je da se Aegon počeo zanimati za Zapadne Zemlje dugo prije događaja koji su ga otjerali u rat. Usto, postoje pouzdani izvještaji da su Aegon i njegova sestra Visenya posjetili starigradsku Citadelu u mladosti, te jastrebarili na Sjenici kao gosti kneza Redwynea. Možda je posjetio i Luku Lannis; navodi se ne slažu.

Zapadne Zemlje iz Aegonove mladosti bile su podijeljene u sedam zavađenih kraljevina, od kojih su barem dvije-tri stalno ratovale. Golemim, hladnim, kamenitim Sjeverom vladali su Starkovi iz Oštrozimlja. U pustinjama Dornea glavnu su riječ imali prinčevi kuće Martell. Zlatom bogatim Zapadnim krajevima vladali su Lannisteri iz Bacačeve Hridi, a plodnom Ravni Gardeneri iz Visovrta. Dolina, Prsti i Mjesečevo gorje pripadali su kući Arryn… ali najratoborniji kraljevi iz Aegonova doba bila su ona dvojica čija su kraljevstva ležala najbliže Zmajkamenu, Harren Crni i Argilac Oholi.

Iz svoje velike citadele Krajoluje, Kraljevi Oluje kuće Durrandon nekoć su vladali istočnom polovicom Zapadnih Zemalja od Rta gnjeva do Račjeg zaljeva, ali moć im je već stoljećima kopnila. Kraljevi Ravni odgrizali su im posjede sa zapadne strane, Dornijci su ih salijetali s južne, a Harren Crni i njegovi Željezni istisnuli su ih s Trozupca i krajeva sjeverno od Bujice Crnovode. Kralj Argilac, posljednji Durrandon, zaustavio je to propadanje na neko vrijeme i odbio dornsku invaziju još kao dječak, te prešao Usko more da se pridruži velikome savezu protiv caristički nastrojenih “tigrova” iz Volantisa i dvadeset godina potom sasjekao Garsea VII. Gardenera, Kralja Ravni, u Bitci na Ljetnom polju. Ali Argilac je ostario; njegova je znamenita crna griva posijedila, a umijeće s oružjem jenjalo.

Sjeverno od Crnovode, Porječjem je krvavom rukom vladao Harren Crni od kuće Hoare, kralj Otoka i Rijeka. Harrenov Željezni djed Harwyn Čvrstoruki oduzeo je Trozubac Argilacovu djedu Arrecu, čiji su pak predci svrgnuli posljednje riječne kraljeve stoljećima prije toga. Harrenov je otac proširio svoje posjede na istok do Sumrakdola i Rosbyja. Sâm je Harren najveći dio svoje duge, gotovo četrdesetogodišnje vladavine posvetio izgradnji orijaškog zamka uz Božje oko, a kad se Harrenhal napokon našao pred dovršetkom, Željezni su napokon mogli poći u nova osvajanja.

Ni od jednog se kralja u Zapadnim Zemljama nije strahovalo više nego od Crnog Harrena, čija je okrutnost postala legendarna diljem Sedam Kraljevina. I ni jedan kralj u Zapadnim Zemljama nije sebe smatrao ugroženijim nego Argilac, Kralj Oluje, posljednji Durrandon – vremešan ratnik čija je jedina nasljednica bila kći djevica. Stoga se kralj Argilac obratio Targaryenima na Zmajkamenu, ponudivši knezu Aegonu ruku svoje kćeri, sa svim zemljama istočno od Božjeg oka, od Trozupca do Bujice Crnovode, za dotu.

Aegon Targaryen odbio je ponudu Kralja Oluje. Napomenuo mu je da već ima dvije supruge; ne treba mu i treća. A zemlje ponuđene za dotu pripadaju Harrenhalu već dulje od naraštaja. Argilac ih ne može dati. Bilo je očito da stari Kralj Oluje kani postaviti Targaryene duž Crnovode kao prepreku između svojih zemalja i onih pod vlašću Harrena Crnog.

Knez Zmajkamena odgovorio mu je protuponudom. Uzet će zemlje ponuđene za dotu ako mu Argilac prepusti i Masseyjevu Kuku, kao i šume i ravnice južno od Crnovode, sve do rijeke Putovode i gornjeg toka Mandera. Nagodbu će zapečatiti brak kćeri kralja Argilaca s Orysom Baratheonom, prijateljem i prvakom kneza Aegona iz djetinjstva.

Te je uvjete Argilac Oholi ljutito odbacio. Šuškalo se da je Orys Baratheon knezu Aegonu nezakonit polubrat niska roda, a Kralj Oluje nije htio obeščastiti kćer davanjem njezine ruke kopilanu. Sami ga je prijedlog razjario. Argilac je dao odsjeći ruke Aegonova izaslanika i vratio mu ih je u kutiji. “Jedino će ove ruke od mene dobiti vaš kopilan”, napisao je.

Aegon mu nije odgovorio. Umjesto toga, pozvao je prijatelje, vazale i glavne saveznike da mu se pridruže na Zmajkamenu. Nije ih bilo mnogo. Velaryoni sa Strujotraga bili su zaprisegnuti kući Targaryen, kao i Celtigari s Otoka kliješta. S Masseyjeve su Kuke došli knez Bar Emmon od Oštrog rta i knez Massey od Kamenplesa, obojica zaprisegnuta Krajoluji, ali bliskije vezani uz Zmajkamen. Knez Aegon, zajedno sa sestrama, posavjetovao se s njima i potom otišao u septu zamka da uputi molitve Sedmorici iz Zapadnih Zemalja, premda ga se nikad prije nije smatralo bogobojaznim čovjekom.