Politički režimi bremeniti su unutarnjim kontradikcijama pa u novovjekovlju pobuđuju teorijske i političke protuteže - protestantizam je uzdrmao katoličanstvo, neadekvatnost "starog režima" iznikla je iz teorija "prirodnih prava čovjeka", kritičke procese zahuktao je Marx radikalnom kritikom socijalnih i političkih nejednakosti novonastajućeg kapitalizma i optimističkim projekcijama novog poretka. Marx, Schopenhauer, Nietzsche, Heidegger, pripadnici Frankfurtske škole, strukturalisti, dekonstruktivisti, postmodernisti... odmiču se od dva tisućljeća stare "sistemske" filozofije, traže nove načine mišljenja koji bi otvorili drugačije uvide u aktualan svijet i alternativne projekcije budućnosti.
"Unutarnje" kritike kapitalizma novim su misaonim pristupima sve učestalije...
