MOJA POSVETA

Dorta Jagić: ‘Nakon nedavne smrti oca, pišem o njemu. Krenulo je sve iz mene ljetos, kao da nad tim nemam kontrole‘

Pjesnikinja Dorta Jagić

 Ivan Posavec/
Dobitnica Goranovog vijenca vodi i radionice pisanja
Dobitnica Goranovog vijenca vodi i radionice pisanja

Dorta Jagić debitirala je na književnoj sceni 1999. godine zbirkom pjesama "Plahta preko glave" i dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike. No, nije odmah sve išlo glatko. "Na prvom Goranovom proljeću na koje sam se prijavila nisam prošla", kaže Dorta. "No, onda mi je prijateljica dala par savjeta i krenulo je nabolje." Već drugu knjigu pjesama "Tamagotchi mi je umro na rukama" 2002. tiskao je ugledni Meandar, a sljedeću "Đavo i usidjelica" 2003. A.G.M. Potom je počela i prevoditi i pisati prozu te je dobila nagrade Večernjaka i Vijenca za svoje priče. "Kratka priča je za samo jednu ideju, ali jaka je priča kao i poezija, ima snagu koju roman rijetko uspije postići." Objavila je tri knjige priča: 2009. "Kičmu" u izdanju Aore, 2011. "S tetovažom nisi sam" u izdanju HDP-a i Jesenskog i Turka te 2020. "Noć na zemlji" u izdanju Ljevaka.

"Goranov vijenac" dobila je 2017., a nakon još nekoliko zbirki pjesama, eseja i dvije sjajne slikovnice, "Inženjer leta na kraju svijeta" s ilustratoricom Monikom Meglić i "Tri putnika u zemlju Nut" s ilustratoricom Agatom Lučić, prošle je godine objavila i svoj prvi roman, "Kafić dan". "U romanu sam se igrala sa žanrovima", otkriva. "Svašta sam spajala, ima i dramskih dijelova koji se mogu izvesti na sceni, i eseja, i putopisa, i par pjesama." Trenutačno piše novi roman. "To će biti roman u pjesmi, o ocu nakon njegove nedavne smrti. To je sve samo krenulo iz mene ovoga ljeta, kao da nad tim nemam nikakve kontrole, ali forma prirodno naliježe na sadržaj."

Dorta godinama vodi radionice pisanja, no bavila se i kazalištem i 2002. dobila nagradu na SKAZ-u za predstavu "Jelka kod Ivanovih" ruskog avangardista Aleksandra Ivanonoviča Vvedenskog. "Fali mi kazalište. Srela sam nedavno glumca koji je bio u mojoj predstavi po Harmsovim crticama. Već osam godina nisam ništa radila za kazalište, ali volim rusku zaumnost, pomaknutost, ludizam. Rusi stvarnosti i okrutnosti života prilaze kao djeca. Danas je sve preozbiljno. Poletimo, igrajmo se!"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. listopad 2026 08:09