'SJEĆANJE ŠUME'

DJETINJSTVO U LICI Damir Karakaš predstavio novi roman u kojem se dječjim 'ja' vraća u mjesto odrastanja

Damir Karakaš
 Damjan Tadić / HANZA MEDIA

ZAGREB - Novi roman istaknutog književnika Damira Karakaša "Sjećanje šume", predstavljen u utorak u Zagrebu, novi je povratak toga autora u mjesto njegova odrastanja, Liku, u kojemu se ovaj put fokusira na djetinjstvo, kao zagonetno i mračno mjesto njegovih emocionalnih i duhovnih ishodišta.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Sandorf, čiji je glavni urednik Ivan Sršen istaknuo kako je riječ o devetoj knjizi toga autora i četvrtoj objavljenoj u izdanju Sandorfa.

"Karakaš svakih nekoliko godina objavi po jednu knjigu i uvijek izazove novo zanimanje. U svakoj je jedan od glavnih likova Lika i svaka nosi prepoznatljivu karakaševsku perspektivu koja uvijek iznenadi i donese puno toga novog", kazao je Sršen na predstavljanju u Kinu Europi.

O knjizi je uvodno govorila književna kritičarka Anera Ryznar. Kazala je kako ta knjiga predstavlja "hodogram jednog djetinjstva u Lici" u kojemu Karakaš "sustavno otvara prostor za začudno, poetsko i egzotično".

Taj je hodogram ispričan kroz 33 priče čije vezivno tkivo predstavlja glas pripovjedača u prvome licu – autorovo dječje "ja".

"Poglavlja u tom romanu mogu se čitati i kao samostalne priče od kojih svaka, bez obzira koliko kratka bila, sadrži neku narativnu jezgru, fabularnu košticu oko koje se strukturira naracija a svaka ima neko razrješenje na kraju po čemu je Karakaš specijalist", napomenula je Ryznar.

Priče su čvrsto povezane likovima, ličkim kronotopom, atmosferom i stilom, kao i kronologijom, mada protok vremena nije eksplicitno naznačen ali se može pratiti kroz proces sazrijevanja njegova protagonista, što priči daje potreban pomak, dodala je.

Damir Karakaš (1967.) napisao je još knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999.), romane "Kombetari" (2000.), "Kako sam ušao u Europu" (2004.), "Sjajno mjesto za nesreću" (2009.) i "Blue Moon" (2014.); zbirke priča "Kino Lika" (2001.), "Eskimi" (2007.) i "Pukovnik Beethoven" (2012.), te drame "Skoro nikada ne zaključavamo" (2009.) i "Snajper" (2013.).

Pisac koji je pozornost kritike i javnosti stekao svojim bespoštednim literarnim prikazima života u Lici, u svojem se novom romanu ponovno bavi krajem u kojemu je rođen i odrastao, obitelji, odnosom s ocem, ali s fokusom na djetinjstvo.

Opasnosti od naknadne pameti

Najavljen kao roman o djetinjstvu "u kojemu se natječu strah i volja, dodiruju trauma, humor i poezija, roman kakvog svaki pisac ima pravo napisati samo jednom u životu", "Sjećanje šume" knjiga je koju je Karakaš, kako je kazao, dugo osjećao u sebi.

"Ta se knjiga dugo sedimentirala u meni, trebalo mi je puno iskustva i strpljenja, jer u takvoj se knjizi kriju brojne opasnosti od naknadne pameti", kazao je.

Inspiraciju je potražio u slušanju, jer "kod pisanja knjiga ne treba žuriti, nego strpljivo čekati taj neki, nazovimo ga, pravi trenutak osjećaja". Upravo se na to odnosi naslov knjige, koji ipak nije smislio on sam - smislio mu ga je za jedne noćne šetnje pjesnik Branko Maleš.

Njegova je nova priča iznesena jednostavnim promatračkim jezikom dječaka-pripovjedača, bez osude i prosuđivanja, iz čijeg se lirskog pisma iščitava jedan duboko mračan odnos prema mjestu njegova odrastanja.

Pisac i kritičar Robert Perišić istaknuo je kako se taj roman ne bi trebalo svoditi samo na autobiografsko, "jer on je nešto što ima korijene u autobiografskom ali se izdiže u klasičnu fikciju".

"Unatoč svojoj autobiografičnosti, likovi postaju likovi jedne naracije koja na kraju slijedi pravila fikcije", pojasnio je.

Posebno se osvrnuo na dimenziju "jednog svijeta apsolutne funkcionalnosti i utilitarnosti ljudskog bića, svijeta u kojemu je nelegitimno biti bolestan", svijeta čiju "okrutnost i nemilostivost razblažava neka vrsta suspregnute i kontrolirane anegdotalnosti i humora".

Nekadašnji novinar – godinama je radio kao novinar crne kronike Večernjeg lista – Karakaš je jedan od najzapaženijih pisaca hrvatske književne scene posljednjih petnaestak godina, knjige su mu prevođene na desetak jezika, zbirka priča "Eskimi" ujedno je i prvi prijevod neke knjige hrvatske književnosti na arapski jezik, a jednu njegovu priču iz "Pukovnika Beethovena" objavio je i kultni američki časopis za književnost iz San Francisca McSweeny's Quarterly.

Karakaš je i uspješan scenarist i dramatičar. Njegovu dramu "Skoro nikad ne zaključavamo" postavio je u sklopu predstave Zagrebački pentagram 2009. na sceni ZKM-a redatelj Paolo Magelli; dramu "Snajper" režirala je 2013. u ZKM-u Franka Perković, a u Abidjanu u Obali Bjelokosti na francuskom ju je postavio Ivica Buljan. Po knjizi "Kino Lika" redatelj Dalibor Matanić snimio je film, a po romanu "Sjajno mjesto za nesreću" postavio dramu u HNK Rijeka.

"Snajper" je nedavno premijerno biti izveden i u Makedoniji u režiji Dine Mustafića a najavljeno je i postavljanje na kazališne daske romana "Blue moon" u režiji Borisa Liješevića. Karakaš trenutno radi na knjizi drama "Avijatičari".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 21:18