PRIČA O TRSTU I ISTRI

Damir Zlatar Frey svoju je priču smjestio u Stanziu Grande, ladanjsku kuću plemića Fabrisa u Savudrijskom zaljevu

 CROPIX

ZAGREB - Istaknuti kazališni redatelj i dramski pisac Damir Zlatar Frey predstavio je u utorak u Zagrebu svoju novu knjigu "Stanzia Grande", u kojoj kroz priču o povijesnoj vili na vrhu Savudrijskog zaljeva, miješajući fantastično i realno, fikciju i povijest, ispisuje posvetu Istri i Trstu u doba njegova najveća sjaja, ali i posvetu nesalomljivoj snazi ljubavi.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Frakture, čiji je glavni urednik istaknuo kako je riječ o romanu koji fantastično, točno i lijepo spaja sve Freyeve ljubavi: njegovo zanimanje s jedne strane za onostrano te, s druge, "na ono što je najvažnije u tom romanu, a to je ljubavna priča".

"Treća i ne najmanje bitna je priča o Istri, koja je također, uz glavne junake romana, jednako važna", kazao je Seid Serdarević na predstavljanju u Velvet Cafeu u zagrebačkom Dežmanovom prolazu.

Frey je u toj knjizi, istražujući arhive, kroz povijest jedne fantastične, zanimljive zgrade nedaleko Umaga koja je prešla put od grandioznosti do razaranja i potpune zapuštenosti, iznio jednu fascinantnu priču druge polovice 19. stoljeća, priču o usponu jednog grada, trgovačkih putnika, trgovine, Trsta i Istre, gdje se i događa veći dio radnje romana, napomenuo je Serdarević.

"Taj se roman čita kao zanimljiva povijesna knjiga, ali što je još važnije, kao ljubavna priča. Brišući vremensko-prostorne granice između doba suvremenosti, 19. stoljeća i druge polovice 20. stoljeća, koji se u knjizi preklapaju, oslikava se jedna ljubavno-vremenska freska, jedna velika posveta Istri i ljubavi", poručio je.

Damir Zlatar Frey (1954.) dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf i scenograf, podjednako prisutan i u Hrvatskoj i u Sloveniji, u kojoj se umjetnički formirao i ostavio dubok trag.

Njegova umjetnička uprizorenja tekstova autora kao što su Slavko Grum, Ivan Cankar, Oscar Wilde, Slavenka Drakulić, Ugo Betti i drugi, odlikuju se osebujnim karakterom koji mu je priskrbio niz značajnih priznanja, među kojima su i odličje Predsjednika RH za doprinos kulturi Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskog glumišta, Prešernova nagrada, Zupančićeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada. Godine 1986. utemeljio je ljubljansku Koreodramu, a 2000. i Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav u Umagu.

Napisao je još autobiografski roman "Kristalni kardinal" (Fraktura, 2014.). Njegova knjiga "Stanzia Grande" najavljena je kao roman o jednoj vili sagrađenoj iz ljubavnoga gnijezda i o prokletstvu koje je u njoj zametnuto, u kojemu autor, brišući granice vremena i prostora, ispisuje posvetu Istri i ljubavi koja sve natkriljuje.

Priča smještena u povijesnu istarsku vilu

Zlatar Frey svoju je priču smjestio u Stanziu Grande, ili Villu Cesare, sagrađenu u 19. stoljeću u Savudrijskoj vali, spomeniku kulture danas uglavnom u ruševnom stanju. Ladanjsku kuću piranskoga plemića Fabrisa namijenjenu uzgoju dudova svilca kupio je i nadogradio 1877. tršćanski brodovlasnik Carlo Cesare.

Kuća je istaknuti primjer istarske ladanjske arhitekture 19. stoljeća, u vrijeme kada je Trst bio najveća i najvažnija mediteranska luka, a u Istri su se gradile stancije.

Autor je istaknuo kako je riječ o jednoj od najljepših građevina u Istri, oko koje kruže priče "kao oko ljudi". "Priča se da je ukleta – o prokletstvu Stanzije Grande svi pričaju, ali nitko ne zna zašto je ukleta, samo znaju da je loše prošao svatko tko je došao u dodir s njom", kazao je.

U svojim je istraživanja za knjigu krenuo "tragom tog prokletstva", "iz kojega se pružala prekrasna mogućnost – baš kao kad radiš predstavu – stvaranja jednog sasvim novog svijeta". "Bio je to jedan izuzetno lijep i istodobno jako težak izazov", rekao je Frey.

Knjiga počinje nestankom male Francesce na obiteljskoj zabavi u vrtu obiteljske vile negdje u Istri. Taj nestanak pokreće lavinu koja predstavlja pravi početak Francescine priče, koja je zapravo priča o Trstu i Istri.

Miješajući fantastično i realno, natopljeno povijesnim i arhivskim, opisujući bogatstvo Trsta, njegove palače, operne kuće, noći u kojima su se na kocki gubila i osvajala imanja, brodovi, bogatstva i žene, Zlatar Frey u knjizi oživljava jedno moćno doba, jedrenjaka, uzgoja dudova svilca, ali s naglaskom na ljubavnu priču.

Autor je istaknuo kako je istražujući povijest Stanzie Grande naišao na niz dokumenata iz kojih je iščitao brojne istinite priče, "toliko snažne da bi svaka od njih mogla biti zasebna priča".

"Ali ja sam želio stvoriti svoju priču, svoju obitelj, dati joj ime i povesti ju na put potrage za odgovorom na jednu stravičnu priču koja se uvukla pod kožu svim likovima: oni putuju kroz tri vremenske zone pitajući se, stalno i uvijek ispočetka, da li je zaista ljubav božanski blagoslov ili je ona vražja obmana", kazao je Zlatar Frey.

Spisateljicu Ivanu Šojat najviše se dojmilo to što u knjizi Frey "ne može sakriti da je veliki redatelj koji se podrobno, sjajno, bez rupa i zamjerke, prvo informira o vremenu, okolišu, interijerima i svemu što se tiče onoga što će režirati, odnosno pisati".

"U toj knjizi, Frey je obavio sve poslove jednog autorskog dramskog tima: on je i savršeni scenograf i savršeni kostimograf, a napisao je djelo od kojeg bi postao predivan film. Izrežirao je jedno predivno djelo, omnibus koji u sebi sadrži cijeli niz tematika", kazala je Šojat.

Istodobno je on putopisac krajolika, o kojemu piše s puno ljubavi i koji u tančine opisuje, "tako da dok čitate imate okus te zemlje u ustima".

"Njegovi opisi su impresije koje vrlo vješto transcendentalno prenosi na čitatelja. Osim što je putopisac, Frey je i historiograf a, ono što je najvažnije, on govori o dva paralelna svijeta: o svijetu kojega opipljivo doživljavamo i o svijetu nadrealnog, onostranog", napomenula je.

Frey u knjizi govori i o dvije vrste ljubavi – ljubavi koja zahtijeva, koja želi posjedovati, koja je nakaradna i koja je razlogom pada jednoga anđela, te o ljubavi koja daje, iz koje rastemo i iz koje se rađaju sveci, a koja svijet čini mjestom na kojemu ipak možemo živjeti i opstati, dodala je Šojat.

Spisateljica i dramaturginja Maja Gregl osvrnula se na snažne elemente nadrealnog utkane u Freyeve riječi i slike, istaknuvši kako je autor knjigu literarno protkao, gotovo do savršenstva, mnoštvom slika i simbola: "Ima tu svega, i linije ljubavi, linije srca i linije onostranog, ima tu i Bertoluccija, filmskih prizora", kazala je Gregl.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 01:50