U nastavku donosimo:
- Flanaganov hibrid proze i ispovijesti koji spaja obiteljsku povijest s odjecima svjetskih tragedija
- potragu za tragovima logora Ohama i susrete koji otvaraju pitanja pamćenja i zaborava
- niti koje povezuju H. G. Wellsa, Lea Szilárda i književnost s posljedicama po cijele narode
- iskustva i stavove o krivnji, ljubavi i nasljeđu Tasmanije, isprepletene s intimnim sjećanjima
- majstorski prijevod Dinka Telećana koji prenosi ritam i glas izvornika
Tako je jednostavno, očito, a ipak kao da je neprimjerno reći: "… riječi neke knjige nikad nisu knjiga, njena duša je sve." Mnoge knjige uopće nemaju dušu nego samo riječi; neke knjige imaju mrvu duše i previše riječi; a iznimno su rijetke one koje imaju i dušu i sve riječi što joj trebaju – ovo je takva knjiga sva od duše i probranih riječi, nadrasta autora i život sam (ako je to moguće jer će potkraj reći: riječi "nisu isto što i život. Samo se pretvaramo da jesu"), čitanje koje zbunjuje i uzbunjuje, šutne u mračne ponore zla i digne snagom ljubavi (ne, nisam patetična, ovdje je to doslovce: ljubav buja i prelijeva se iz stranica), kao neka sinaptička groznica i tremor tijela u nastojanju da ovlada egzistencijalnom tjeskobom i savršenom ljepotom istodobno. Dobila sam ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....