JEZIČNO PORIJEKLO

Riječ dana: kapsula

 SIPA

Kapsula je zatvorena struktura u kojoj se čuva nešto što se ne smije rasuti u okolišu, ili nešto na što okoliš ne smije izravno djelovati. U toku posljednja dva milenija, otkako je taj latinizam počeo prodirati u razne idiome, stekao je mnoga i naizgled nimalo srodna značenja, pa ih samo u hrvatskim jezicima ima barem šest.

Današnji povod je farmaceutsko značenje: kapsula kao “košuljica od želatine ili škroba za lijekove u prahu ili tekućem stanju; guta se s lijekom”, kako definira Hrvatski jezični portal (odakle smo preuzeli današnje citate). Naime, indijski vlasnici izvukli su iz propasti hrvatsku tvornicu tih kapsula.

Anatomski je kapsula ili “fibrozna, masna čahura koja okružuje neki organ ili njegov dio”, ili, patološki, “tvorevina u kojoj se nakuplja tekućina koja ne može otjecati”.

U tehnologiji to je “modulski dio svemirskog broda ili aviona u kojem se održava stalan tlak” (npr. kabina aviona). Također u tehnologiji (ne uvijek fantastičkoj) to je bilo koja zatvorena struktura koja omogućuje da sadržaj opstane (ili putuje) kroz eone, npr. “vremenska kapsula”.

S izgovorom “kapisla” to je “upaljač koji na udar pali barut u metku ili patroni vatrenog oružja te u eksplozivnim punjenjima”, dakle detonator; u dječjim pištoljima je to samostalno barutno punjenje koje se pali na udar uz eksplozivni zvuk, ali ne može nanijeti nikakvu ozljedu.

S izgovorom “kapsil”, u srednjoj Dalmaciji, to je mrtvački sanduk, “lijes”, pa izraz “njanci u kapsilu” znači “ni mrtav”. U južnoj Dalmaciji isti uporabni predmet se zove “kapsa”. Oba pojma su preostala iz dalmatskoga.

To nas upozorava da je “kapsula” u hrvatskome internacionalni latinizam, “capsula”, koji - kako navodi Marević - rabi još Katul, u koga je to mala kutija za čuvanje (namotanih) knjiga, a rimski dendi je “homo de capsula”, dotjeran kao iz kutije. To je deminutiv imenice “capsa” (kutija, riznica, usp. “kasa”: blagajna, “keš” > “cash”: gotovina; i čovjek u kapsilu je gotov; paralelna umanjenica je “kaseta”), a to je postverbal glagola “capio” (uhvatim, preko participa “captus”), od praindoevropskog korijena “*kap-”, preuzetoga iz nostratičkoga (možda onomatopeja), s odvjetcima u svim azijskim grupama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 16:17