Bauerov roman o bijegu, debitantska priča o anđelima i genijalna A. Munro

ZAGREB - Mnogi tvrde da sam napisao desetak najboljih romana hrvatske književnosti. Još više je onih koji ne znaju ni za jedan. Mediji? Svakako igraju neku ulogu u toj mojoj poziciji uglednog/ilegalnog pisca - izjavio je prije par mjeseci pisac Ludwig Bauer u intervju za Novi list, obrušivši se na kriterije kojim se dodjeljuju nagrade u Hrvatskoj.

Pažnja za esejistiku

Njegovo kolo sreće se, ipak, okrenulo pa je tako “Zavičaj, zaborav”, roman o podunavskim Nijemcima, posvećen autobiografskim i identitetskim traganjima, uz Kiklopa za najbolje prozno djelo ove godine dobio i Frana Galovića te uglednu regionalnu nagradu Meša Selimović.

“Zavičaj, zaborav” jedanaesti je roman pisca i prevoditelja koji je prvu prozu objavio kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih. Radio je, između ostalog, kao profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, bio je glavni urednik izdavačke kuće Globus, scenarist Baltazara, a preveo je prvu knjigu o kibernetici na hrvatskom jeziku. Uz nagradu za najbolje prozno djelo dosta pažnje dobila je kategorija za knjigu eseja zato što je među nominiranima bila i najizglednija ministrica kulture Andrea Zlatar, a koja je nagradu i dobila, i to za svoj “Rječnik tijela: dodiri, otpor, žene” s kojom je bila i u finalu nagrade Jutarnjeg za najbolje publicističko djelo.

Najbolja strana knjiga

Sebald, Enquist i Bolańo primjeri su autora o čijim se prijevodima proteklih godina glas brzo širio. U to društvo ove je godine uvrštena zbirka priča Alice Munro “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak” koja je proglašena najboljom stranom knjigom godine, a Maja Šoljan za nju je dobila i Kiklopa za prijevod. Munro je u natjecanju za Kiklopa pobijedila “Slobodu”, roman Jonathana Franzena, američkog pisca koji je i njezin najveći poklonik.

Četvrti put

Irena Lukšić četvrti je put dobila Kiklopa, i to za knjige u izdanju Disputa i HFD-a. Prva tri dobivala je za biblioteku Na tragu klasika, a ove godine za urednicu. Četvrtog Kiklopa dobio je i Viktor Žmegač za “Prošlost i budućnost 20. stoljeća”, ovaj put u kategoriji znanstvena knjiga godine. Čak dva Kiklopa ove su godine dodijeljena posthumno: Nikoli Batušiću za “Četiri godišnja doba (publicistička knjiga godine) i Tomislavu Ladanu: Osmojezični enciklopedijski rječnik (leksikografsko djelo).

Pjesnička zbirka godine je “Pleši, Modesty, pleši” Darije Žilić, a priča o djevojčici Maši, koja voli odlaziti u goste ali su roditelji prezaposleni, Sanji Pilić i Katarini Halužan donijela je priznanje za slikovnicu, dok su za knjigu koja se bavi prevencijom i liječenjem HPV infekcije “One misle da smo male” Julijana Matanović i Anke Dorić dobile Kiklopa za najbolju knjigu za djecu i mlade.

Široko biračko tijelo

Malo kome su nagrade važne kao debitantima. Većina ih je zahvalna za svaku reakciju o svom prvijencu, a i emocije su, uglavnom, još uvijek nezatrovane kuloarskim pričama ili nekim drugim krivim spojevima. Ove godine u toj je kategoriji slavila Merita Arslani za svoj roman “Anđeli će samo zaspati”.

O Kiklopima u gore navedenim kategorijama odlučuje široko biračko tijelo, pa se tako formalno Sajam s njima ne može dovesti u vezu. Pravilo je prekršeno s aferom oko Nives Celzijus kad si je Uprava nepotrebno zadala autogol. No, ono što ponajviše legitimira Sajam proteklih godina su odluke o tome kome će pripasti Kiklop za životno djelo. Prošle godine dobio ga je Slavko Goldstein, a ove je uručen Predragu Matvejeviću koji je, primajući nagradu, ustvrdio:

- Nisam navikao na ovakve trenutke. Dobivao sam nagrade u svijetu, ali već dugo ne i u svojoj zemlji. Ovo je sajam susreta, susreta s pravim ljudima, zato mi je ova nagrada toliko draga. Ona je i ugledna, čime deprovincijalizira ovaj grad - na ovom graničnom prostoru, blizu Italije, u kojoj sam puno boravio. Zbog svega toga mi je ova nagrada toliko na srcu.