"Baviš li se nekim sportom?" pitali bi me liječnici na sistematskim pregledima. "Pa, vozim bicikl", sramežljivo bih im slagala, a oni bi me ponekad upozorili da to baš nije najbolje za moju kifozu. Nespretnoj i često bezvoljnoj, bavljenje sportom mi je uvijek bila odbojna ideja. Vožnja biciklom je najdalje što sam dogurala u pogledu tjelovježbe, a i za to sam interes izgubila već u nižim razredima osnovne škole. Bicikl kao prijevozno sredstvo u mojem mladenaštvu nije bio opcija, nije bio u modi, tako su se kretali uglavnom otkačenjaci, patetični pobornici zdravog načina života i ljubitelji prirode. Dakle, ne moje društvo.
A onda mi je prije dvadesetak godina bicikl postao nužan. Barem u mome ljetnom, otočnom životu. Ako nemaš bicikl u mom gradu na pučinskom otoku, mrtav ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....