Treća i finalna premijera ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, adaptacija drame Henrika Ibsena "Žena s mora" (objavljena 1888.) iz pera Petre Pogorevc i redatelja Ivana Plazibata, ostavila je dublji dojam od prethodne dvije. Držićev "Skup" u režiji Paola Magellija i Shakespeareov "Richard III" u režiji Vite Taufera bijahu veće i ambicioznije produkcije, što ih je opteretilo većim očekivanjima i stanovitom izvedbenom nervozom, koju su potom generirali i glumci. Na koncu, odviše su, da tako formuliram, hrlile publici, bile neprirodno ubrzane, nastojeći pobjeći od tišine, značenja pohranjena u neizrečenom. Još su se borile s prostorom za igru gotovo napadno, prva s prevelikom i arhitektonski disparatnom Gundulićevom poljanom, druga s klaustrofobijom Lovrijenca.
Važna ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....