Zbilja nije dosadno

Scensko događanje “Maleš, Maleš”, premijerno izvedeno u Centru za kulturu Trešnjevka, zanimljiv je i rijedak pokušaj scenskog oživljavanja poezije.

Posrijedi je, dakle, “ekranizacija” “Vertiga”, zadnje objavljene zbirke pjesama Branka Maleša. Kroz njegovu poeziju kao narator korača Vili Matula, dramaturgiju potpisuje Nataša Govedić, a još plešu, pjevaju i predstavljaju poznati zagrebački kazališni i glazbeni umjetnici, Irma Omerzo, Damir Bartol Indoš, Davorka Horvat, Stanko Kovačić, Srđan Sacher, Ivan Marušić Klif i Igor Pavlica.

Igranje u jeziku

Maleš (r. 1949.), najznačajniji je naš pjesnik svoje generacije, prema kojem sam katkad bio pomalo nepravedan. Njegovu poeziju ocijenio sam kao dječju. Ona to i jest i to je njezina prednost. No nije samo to. Malešovo igranje u jeziku, kad iz očiju “vise, vise hrvatske visibabe” ima egzistencijalnu potku. Zbirka “Vertigo” svojevrsni je Malešov povratak izvorima, njegovo kultnoj prvoj zbirci “Tekst” (iz 1978.), gdje se na pojavnoj razini nižu pučke etimologije, apsurdne poredbe, maštoviti oksimoroni (“okrutna jaja”), a sve u ritmičnom tonu pučkih magijskih pjesmica, s elementima naricanja.

Brojanje prstiju

U korist zaumne pouke nižu se zapanjujuće slike uvezane u “film” ponajprije s pomoću rječce “kao”. Ta je poezija pogodna za govorenje jer je podjednako privlačna i apsurdna, s puno primjera i prisilnih asocijacija. Vili Matula odlično ju je predstavio uhvativši primjeren osnovni ton, istodobno uzvišen i ironičan. Predstva traje kraće od sata i zbilja nije dosadna, ali samo za ljubitelje poezije kojima usto neće biti nerazumljiv nastup Damira Bartola Indoša kad stane opsesivno pregledavati svoje ruke, premetati ih i brojiti prste na njima.

U stvari, glavni je prigovor ovom događanju-predstavi što je odviše konvencionalna. Doduše, narator, Matula, pravi dva prodora u “stvarnost”, jer prekida recitiranje ne bi li privolio publiku da raspravljaju o važnim pitanjima. Prvi put o Bogu, a drugi o raspodjeli. Publika je, međutim, ostala pasivna.