PIŠE DAVOR ŠPIŠIĆ

Zašto je iznimno značajno gostovanje '3 zime' Tene Štivičić u Tel Avivu

Remek-djelo Tene Štivičić reflektira brojne sudbine slične izraelskima

Žene su u drami “Tri zime”, remek-djelu Tene Štivičić, stupovi mudrog i čeličnog udarničkog opstanka. Da nije žena, ovaj bi svijet odavno otišao u vražju mater.

“Nisam sigurna da nije otišao i da se tu žene puno pitalo”, gorkoironično mi je Tena komentirala kad smo u ožujku 2015., u povodu njezina slavodobitnog i zasluženog osvajanja Nagrade Susan Smith Blackburn, razgovarali za tjednik Globus. A na newyorškoj ceremoniji dodjele nagrade, ne skrivajući uzbuđenje zbog globalno vrijednog priznanja, Tena nije propustila izreći esenciju koja dobrim dijelom natapa i “trozimski” spleen: “Problem je u tome što se u nama gotovo uvriježila perspektiva da je savršeno prirodno svijet promatrati iz muške perspektive. I mnogim ženama se to podrazumijeva. Što ne znači da na to doista i moramo pristati u životu”.

Tjeskobne teme

Gostovanje Drame zagrebačkog HNK s produkcijom “Tri zime” u režiji Ivice Buljana na 9. Međunarodnom kazališnom festivalu Hanoch Levin u Tel Avivu (na sceni Teatra Cameri bit će prikazane dvije izvedbe, 6. i 7. prosinca) iznimno je značajno. Ne samo što će jedan od vrhunaca hrvatskog kazališta svih vremena prvi put prezentirati Dramu HNK Zagreb u Izraelu, nego i zbog razmjene vibrantnih pitanja zajednički nam tjeskobne teme. Snažna, ne deklarativno pomodna, nego istinski umjetnički proživljena, angažiranost Štivičićeve u borbi za dostojanstvo ženskog repozicioniranja sigurno će naići na izvrsne refleksije među izraelskom publikom. I tamošnje društvo uvelike je izbrazdano dominantnim patrijarhalnim političkim i sociološkim modelom, tako da naprosto mora biti senzibilizirano da osjeti vibracije ispod kože Teninih i Buljanovih vučica.

Recentni ožiljci

Golemi epski raspon (od 1945. do 2011.) koji Tena Štivičić vodi napregnutom ekonomijom kauzalnosti i dirljivom strašću u bitkama za svoje ranjenike vjerujem da će točno pogađati i mnoge neuralgične točke traumatske historije Izraela - od biblijskih refleksija i sjećanja žrtve holokausta do bolnih recentnih ožiljaka današnjeg bliskoistočnog egzodusa. Odnosno, kako je sama Tena skromno izjavila na spomenutoj svečanosti u snijegom zametenom New Yorku: “To je prividno drama o obitelji u Hrvatskoj, ali dijeli toliko tema i pitanja za koje mislim da su nam svima zajedničke...”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 04:47