ZAGREB OD SANKT PETERBURGA DOBIO JOŠ JEDAN VRIJEDAN UMJETNIČKI DAR Publika uživala u izvedbi kanonskih djela klasike 'Giselle' i 'Don Quijotea'

U povodu obilježavanja 50. godišnjice prijateljstva i suradnje, Zagreb je od Sankt Peterburga dobio još jedan vrijedan umjetnički dar. Osim velike izložbe o Katarini Velikoj, iz ruske je metropole stigao i balet pa su ljubitelji klasike 7. i 8. lipnja u Hrvatskom narodnom kazalištu uživali u izvedbama Akademskog kazališnog baleta Leonida Jakobsona. U dosadašnjim peterburškim gostovanjima prijašnjih godina baletni umjetnici tog, a i drugih ansambala predstavili su se pojedinim nastupima u koncertnim izvedbama, a ovaj su put stigli s dvije cjelovite izvedbe kanonskih djela klasike, “Don Quijoteom” Ludviga Minkusa i “Giselle” Adolpha Adama. Oba su djela godinama igrana i u zagrebačkom repertoaru pa su i očekivanja bila velika s obzirom na tradiciju ruske plesne škole u kojoj je Minkusov balet i rođen 1869. godine, dok je karizmatična “Giselle”, jedan od prvih ranoromantičnih “bijelih baleta”, praizveden u Parizu još 1841. i ubrzo je postao dio svjetske, pa tako i ruske baletne baštine.

Izvorna koreografija

Potresnu i omiljenu “Giselle” u čijem je libretu prema Heinrichu Heineu sudjelovao i pisac Theophile Gautier, peterburški ansambl danas igra u izvornoj koreografskoj verziji Jeana Corallija, Julesa Perrota i Mariusa Petipa, onoj koja je bila zamišljena za tadašnju primabalerinu Carlottu Grisi, rođenu u istarskoj Vižinadi u talijanskoj obitelji. Ni danas nitko od poklonika klasike ne može odoljeti priči o seoskoj djevojci koja zbog bolesti ne smije plesati, ali to ipak čini te umire u ljubavi prevarena i nastavlja zagrobni život kao vila. Naslovni je lik kompleksan i dramski i plesno, zahtijeva vrhunsko scensko umijeće u dva posve različita čina i takvim ga je predstavila mlada Alla Bočarova, uz ansambl očekivano odnjegovan u tradiciji najbolje ruske škole koja se u ovom baletu ponajprije oslanja na ženski segment gotovo lebdećeg, eteričnog ugođaja vilinskoga svijeta. Vrlo dobri solisti bili su i Anna Skvortsova kao Myrtha kraljica vila te dvojica partnera, Andrej Sorokin kao nevjerni mladić i Andrej Gudima kao glavni negativac. Obojica su bili i odlični protagonisti u “Don Quijoteu”, djelu posve suprotnom “Giselle”, koje je svojim vedrim karakterom i bravuroznom izvedbom izazvalo čak i za nijansu veće oduševljenje.

Minkusov balet nema takvih raznolikih glazbenih vrijednosti poput Adamove romantike, no već sama priča o Servantesovu vitezu tužna lica zarazno je živa i spektakularna, u peterburškoj verziji ispričana u koreografiji Johna Kobborga prema Mariusu Petipau.

Starinska oprema

Zapravo je Don Quijote plesno sporedan, ali dramaturški presudan lik koji gonjen vlastitim neostvarenim vizijama ljubavi pomaže jednom mladom paru da ostvari svoju. Zarazno veselje ove raznobojne i razigrane ansambl predstave pruža velike mogućnosti temperamentnom plesu čiji su nositelji bili izvrsna Kitri Sofije Matjušenskaje i Basilio A. Sorokina uz toreadora A. Gudima i Mercedes Elene Černove, dostojanstveni tumač naslovnoga lika bio je Artem Pihačov, komičan Sancho Panza Leonid Hrapunsky, u pratnji duhovitog drvenog konja Rosinante! Oprema oba baleta lijepa, starinska, oslikana, plesnost visoke tehničke razine i discipline, a zadovoljstvo naših ljubitelja klasike veliko.