PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

UVJERLJIV PRIKAZ JEZIVE PATNJE JEDNE DJEVOJKE U RUKAMA MUČITELJA Predstava 'Pod naponom' uvjerljiva je rekreacija života u režimu diktatora Pinocheta

 

Velik a ne uzaludan trud stoji iza predstave “Pod naponom” u izvedbi riječke glumice Andree Slame i u režiji Davora Kovača, prikazanoj u Kazalištu KNAP na Peščenici. Producent je nova nezavisna skupina Mašina igre.

Posrijedi je pedesetominutna monodrama, još k tome gotovo čista koreodrama, čija je ambicija da predstavi jednu konkretnu i tragičnu priču jedne konkretne i tragično osovljene djevojke, tako da mimezu naruši pukom nazočnošću i simboličnim prikazima stanja tijela i uma. Ovo scensko djelo rekreira življenje djevojke u srednjim dvadesetima koja je pretrpjela šestomjesečnu torturu u kazamatima režima nekadašnjeg čileanskog desničarskog diktatora Augusta Pinocheta.

Mnogo rada potrebno je da se postigne uživljenost i uvježbanost kakvu je Slama donijela u komoran, u crno presvučen prostor za igru, koji tek s jedne strane zatvara gledalište za nekoliko tuceta gledatelja. Visoka vertikala crnih zidova i zavjesa prostor čine klaustrofobičnim, a klaustrofobiji pridonosi i sa svrhom odmjerena igra svjetla, gdje protagonistica iskrsava isprva iz tame jedino nakratko, orubljena četverokutom svjetla, a zatim sve češće i dulje. Rekviziti jesu golemo ogledalo, koje prvo zrcali publiku, bolnički krevet, lavor, haljina na vješalici, najnužnije da se prikaže jeziva patnja djevojke u rukama mučitelja. Nigdje ne piše tko je izabrao glazbu i kreirao zvukovnu dramaturgiju (koja je neodvojiv dio igre), a zbivanje je kroz nju konkretizirano u Čile jer muke traju uz zvukove Pinochetove neslužbene himne i uz neki čileanski evergrin.

Glumica dopire do gledateljstva iznimnom odlučnošću i velikom posvećenošću. U bijeloj košulji, bosa ili u čizmama, u bijeloj potkošulji i bijelim “socijalnim” gaćama, opkoljena tamom i neugodnim zvukovima. Scena brutalnog silovanja prikazana je dojmljivo lišena voajerstva, kao krupan prikaz glumičinih ramena i vrata, uzapćenih žicom, na velikom platnu što zabljesne desno od gledateljstva.

Glumičini udovi prekriveni su masnicama, a koreografija Paole Slavice zahtjevna je i nekompromisna. Konvulzije, bol, puzanje s kreveta, voda koja ne može sprati krv, voda koja je isprva simboličan pokret suhih ruku a poslije se uzalud prolijeva, mrak i svjetlo, igra zvukova, predstava traje uvjerljivo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 09:29