Mara je tinejdžerica kakva se nalazi u svakoj tinejdžerskoj ekipi. Malo je nesigurna. Pametna je i racionalna, ozbiljna i odgovorna, ali je isto tako i uplašena posljedica i reakcija koje mogu nastupiti ako ona glasno progovori. Ipak, osjeća da mora nešto učiniti jer nema nikoga tko bi to mogao učiniti za nju. Ima samo frenda Lea, šesnaestogodišnjeg mladića prepunog akcije, rastresenog, dinamičnog, glasnog i iznenađujuće zainteresiranog za događaje iz svoje okoline, one koji ga se direktno tiču. Oni razlikuju dobro od lošeg, a nevolja im se približava. Netko je odlučio da njihov park više neće biti park nego parkiralište. Neće biti novih klupa, niti skejt rampe. Biti će automobili. U parku se ljulja i igra skrivača, u parku se smije, u parku se poklanjaju prvi poljupci, u parku se dijele i čuvaju djeca i njihove tajne, u parku se sve dobro završava. Park je sretno mjesto i sad ga žele pretvoriti u parkiralište. To je problem s kojim se u predstavi Tiče me se, Teatra Tirena, susreću Mara i Leo. Mara i Leo su, iako potpuno različiti, pravi BFF i neće dopustiti da ih iz parka tek tako izbaci neki novi plan uređenja kvarta i nekoliko automobila. Triler, napeta drama, priča o sukobljavanju s grubim svijetom interesa odraslih, sve se to pojavljuje u predstavi koja je ujedno i priča o prijateljstvu, zajedništvu, povjerenju i iskrenoj, frendovskoj povezanosti. Predstava, ustvari, otvara temu društvene (ne)angažiranosti mladih u Hrvatskoj, ali pritom ne docira i ne tumači mladima, završnim razredima osnovnih škola i učenicima srednjih škola, što i kako bi se oni trebali ponašati nego ih uvlači u događaje jednostavnim pitanjem: što nas se zapravo tiče? A to je dosta bitno u okruženju današnjeg društva. Predstavu čija premijera će biti sutra, 30. listopada u kazalištu KNAP režira Nina Horvat, dramaturgiju potpisuje Vida Zelić, a u predstavi igraju Klara Modrić i Timon Špalj. "Mladi se danas ne osjećaju dovoljno sigurno da bi se angažirali", kaže Nina Horvat, redateljica i pritom se poziva na istraživanje koje je napravljeno u pripremi ove predstave. Naime, u trenutku kada se participaciji mladih po pitanju društvene angažiranosti često govori kroz statistike, istraživanja i procjene njihove zainteresiranosti za društvena zbivanja, Teatar Tirena je odlučio pristupiti drugačije, pozabaviti se situacijom koja se događa prije nego što mlada osoba odluči sudjelovati – ili odustati od sudjelovanja. Ideja priče je privukla i Dinu Jelusića da osmisli glazbu, a scenografiju je napravio Slaven Lunar Kosanović, street art umjetnik poznat po svojim muralima i prepoznatljivom likovnom rukopisu.
"Mara se boji", veli Klara Modrić o svojoj ulozi. "Sve je dobro dok ne izađe iz svoje komfort zone. I u redu joj je pomoći svom prijatelju koji je drugačiji, kod njega je sve "na van". Ali, kad dođu do te neke, da kažem, opasnije stvari, onoga što dopire do većeg broja ljudi, njihovog angažiranja koje će vidjeti i drugi, koje nisu samo "ostajemo u parku i sadimo cvijeće", onda se povuče i strahuje. Zapravo strahuje od posljedica koje se možda mogu dogoditi zato što je progovorila", opisuje Modrić zahtjevnost svoje uloge koja je umnogome nastala zajedničkim radom svih uključenih u predstavu. Predstava je nastala kao posljedica ozbiljne ankete fokusirane kojom su htjeli saznati da li tinejdžeri mogu na glas reći što misle, a u kojoj je sudjelovalo 120 mladih. "Pitali smo ih jesu li ikada prešutjeli svoje mišljenje", objašnjava Nina Horvat koja s Ines Škuflić-Horvat, osnivačicom ovog kazališta koje iduće godine slavi 30 godina postojanja danas vodi Teatar Tirenu. "Rezultati su bili, u nekom smislu dosta poražavajući i zapravo smo kroz sve te razgovore, istraživanje došli do zaključka da nije problem u tome da mladi danas nisu zainteresirani i da ih nije briga, nego da se ne osjećaju dovoljno sigurno da bi rekli što misle, da bi se izložili, zauzeli za nešto. To nam je onda odredilo fokus predstave", govori Nina Horvat o tome kako se mladi često ne angažiraju jer brinu o tome hoće li ih okolina osuđivati, hoće li ih "krivo" gledati ili pak, zato što smatraju da ne znaju dovoljno o nekoj temi. Naravno, postoje i oni drugi, zato je u predstavi Leo, dječak koji će svaku svoju ideju reći glasno i zauzeti se za nju, pa tako i angažirati cijeli kvart i Internet objavom na TikToku i Instagramu. Glumi ga Timon Špalj, koji s Marom za ideju obrane parka navlači boksačke rukavice, u protestu legne nasred ceste jer se tako bori za interese njihove ekipe iz parkića. "Leo je dečko akcije. Dok je Mara thinkerica, Leo je doer", opisuje Timon svoj lik govoreći kako će Leo, ako osjeti nepravdu, da mu se oduzima nešto vrijedno odmah reagirati, učiniti prvu stvar koja mu padne na pamet.
Dramaturginja Vida Zelić veli da su se u anketi pokazali momenti gdje se mogla iščitati sumnja i nesigurnost mladih koji su svjesni da postoji određena tema koja zahtijeva društvenu angažiranost i da, iako se možda i žele angažirati to ne učine zbog straha. "Nadam se da smo kroz predstavu ponudili neki odgovor i da će im se otvoriti neki horizont kako pristupiti pitanjima koja su im važna".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....