PREMIJERA OPERE

"Stanac" nakon četiri desetljeća opet na sceni zagrebačkog HNK... I baš nas je dobro zabavio!

Premijera opere Jakova Gotovca ”Stanac” 30. srpnja u Klovićevim dvorima

 Lucija Ocko/Cropix
Jakov Gotovac radio ga je po "Noveli od Stanca" Marina Držića i libretu Vojmila Rabadana a ovo uprizorenje potpisuje Hrvoje Korbar

Dobro smo se zabavili zadnjom ovosezonskom premijerom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, opernim scherzom "Stanac" Jakova Gotovca 30. lipnja u atriju Klovićevih dvora. Intendantica Iva Hraste Sočo barem što se opere tiče može biti zadovoljna na kraju svoje prve mandatske godine, u kojoj su se našle dvije klasične uspješnice "Nabucco" i "Šišmiš", jedna suvremena praizvedba - Josipovićev "Lennon" i, evo, sada još i oživljena hrvatska baština - "Stanac" nakon četiri desetljeća na ovoj sceni.

Nije baš sigurno što bi majstor Gotovac poznat po tvrdoglavoj ustrajnosti i odbijanju bilo kakvih novotarija izvan zadanih libretističkih didaskalija (uputa) svojim operama rekao na novo uprizorenje s obzirom na to da je ovaj put izostala koza!? Ne kao živopisni ukras poput obligatnih konja u "Eri s onoga svijeta", već kao živa sudionica renesansnoga zapleta po "Noveli od Stanca" Marina Držića, u libretu Vojmila Rabadana. Dakle, propisana je koza u scenskom uprizorenju redatelja Hrvoja Korbara nestala (na praizvedbi je bila drvena, u Splitu i Dubrovniku živa), ali je zato osvanula u liku mlade glumice Maruške Aras, koja je sjajnom vještinom komike u stiliziranom pokretu s dovitljivom raznolikom mimikom u nijemoj ulozi obavila nimalo jednostavan, a prvorazredni posao.

Početi kritički prikaz s kozom ne čini se baš umjesnim s obzirom na druge sudionike, no ako je znano, a jest, koliko je ova životinjica važna naslovnome liku, združena s nevoljnim seljakom u kovitlacu jedne karnevalske maskerade razularene dubrovačke zlatne mladeži Držićeva vremena, jasna je i poanta ondašnjeg, a bome i današnjeg vremena. Neumorni držićevski animozitet spram bogatih i vladajućih upravo u "Noveli" (lakrdija) dobiva svoj najgorči oblik jer se bogati grubo našale s priprostim Stancem obećavajući mu vječnu mladost. Pri tome mu orobe ono malo putujuće sirotinje i, naravno, supatnicu kozu, da bi se kod Držića sve razriješilo bez empatije, na brzinu, doduše povratom ukradenog, ali i bijegom gospodičića, dok su Gotovac i Rabadan u finalu mekši, i sve završava općim veseljem.

image

Premijera opere Jakova Gotovca "Stanac" 30. srpnja u Klovićevim dvorima

Lucija Ocko/Cropix
image

Premijera opere Jakova Gotovca "Stanac" 30. srpnja u Klovićevim dvorima

Lucija Ocko/Cropix

S tom (bitnom) razlikom Držićeva oštrica otupljuje, a operni scherzo ostaje naivna glazbena šala.

Kao takvu ju je predstavio i redatelj vedroga pristupa u razigranoj sceni, dobro posloženim međuodnosima, s pomakom nekadašnjeg Dubrovnika u današnji, s mnogo plesnoga pokreta (Petra Hrašćanec), zbrda-dola skupljenim turističkim kostimima s tek pokojom naznakom folklornoga ruha (Ana Fucijaš), u spretnoj i duhovitoj scenografiji (Zdravka Ivandija Kirigin) koja nije nagrdila Klovićev atrij, ali je nasmijala s mini česmom na koju se uspinje, čini se, Lovrijenac! Mlada ekipa dohvatila se dobre ideje, dosljedno ju je provela i, što je najvažnije, pokazala kako se i opera, u osnovi zadana ambijentalnošću i folklorom, može osuvremeniti. Pitanje je, međutim, koliko će se sve to svidjeti pravim Dubrovčanima, iako mogu biti zadovoljni uglazbljivanjem svog Vidre jer su od desetak njegovih djela u operi osim Gotovca predložak za "Stanca" komponirali još i Božidar Širola i Antun Dobronić.

image

Premijera opere Jakova Gotovca "Stanac" 30. srpnja u Klovićevim dvorima

Lucija Ocko/Cropix

Gotovčev rukopis "Stanca" iz 1959. gotovo da i nema folklora. Orkestracijom i vokalnim dionicama bitno je udaljen od njegova prepoznatljivog idioma. Opor je, grub, mjestimice i taman, u karakteru često slijedi Držićevu gorčinu, koju pak Rabadanov libreto blaži. Simbioze iz "Ere" s Begovićevim tekstom nema, pa ipak je "Stanac" kao cjelina muzički izvrsno djelo čije je značajke čistom i temperamentnom izvedbom, s precizno disponiranim orkestrom, zborom i solistima ostvario Ivo Lipanović. Na samome početku, kao nostalgični pogled u vlastitu prošlost, Gotovac s nekoliko zborskih taktova reminiscira pastoralni ugođaj iz svoje mladenačke "Dubravke". Dirljivo!

Solisti su prvorazredni. Stanca pjeva i igra Ozren Bilušić, čija samozatajna interpretacija s punim učinkom lika i karaktera postaje već pomalo, ali sigurno njegov dobar zaštitni znak. Raspjevani Đivo je Domagoj Dorotić, okretna glasom i stasom kao Danica Marija Kuhar Šoša (šteta za nerazumljivu dikciju), odlični su Vlaho i Miho Damira Klačara i Marina Čarge. I, naravno, dražesna koza koja će, nadajmo se, uveseljavati publiku i u narednoj sezoni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 07:12