Prije dva dana u zagrebačkom sam tramvaju stajala pored skupine osnovnoškolki koje su glasno i posve u razgovor udubljeno komentirale svoje ocjene. Djevojčice su razgovarale o matematici, svaka od njih znala je u dvije decimale koji joj je prosjek iz matematike. Tramvaj je prešao Savu a one su prešle na kemiju. I iz kemije su precizno redale prosjeke ocjena.
Odavno je poznato da su djeca u lovu na petice, da ih pritišću i sustav upisa i velika očekivanja roditelja, unatoč tome bilo mi je gotovo nadrealno slušati tu djecu kako redom, baš svaka, izgovora svoje prosjeke ocjena, znaju ih naizust, kao riječi neke popularne pjesme, jasno pokazujući koliko (im) je to bitno (i stresno?).
Ne vjerujem da je današnje djetinjstvo bezbrižno doba, kad osnovnoškolci u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....