ZLATNI STUDIO 2024.

Slavlje ljubavi ili drama o usamljenim ljudima protiv Matišićeve priče o poremećenim ljudima

Najbolje predstave nominirane za Zlatni Studio

 Marko Ercegović/Mak Vejzovic/Mara Bratoš/hnk/
Čitatelji Jutarnjeg mogu glasati jednom dnevno, dok pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista mogu glasati dva puta dnevno

Mate Matišić, "Moji tužni monstrumi", redatelj Vito Taufer, Gavella

Posrijedi jest ansambl predstava koja je sročena u komornom duhu. Privid i stvarnost izmjenjuju se tako da postaju oboje na svoj način iznenađujuće dokumentarni. Mate Matišić postavlja vlastita dvojnika kao dramski lik, ukazujući začuđujuće učinkovito koliko je naš doživljaj zbilje labav i nestalan. Kazališna predstava kao događaj koji nije jedino umjetan, ali je uvijek i umjetnički. Naše kolektivne ratne traume još su vrlo žive, u skladu s gorkom dosjetkom Georgea.

Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio

Matišić baštini više dramskih postupaka, najviše se prepoznaje utjecaj Luigija Pirandella i jedan, generalno kazano, mediteranski duh te su njegove tragedije često vedre, a najdublje istine skrivene iza često i okrutnog humora. Njegovi likovi jesu najčešće psihički pomućene osobe, koje aberacija čini boljim ili lošijim ljudima, bilo kako bilo, prepoznatljivim. Izvedba ište veliko glumačko iskustvo, koje je ovdje utkano u intimnu i naglašenu igru koja predstavlja aktere-simbole našega duha i našeg osjećanja vremena. Generacijski gledano, predstava je zastrašujuća i bolna utoliko što sugerira da je mladost izvjetrila u strahu i nadi uzalud, jer osjećaj ratnih vremena ponovno nam je za vratom, kao da se povijest najavljuje vratiti poput noćne more.

image

Moji tužni monstrumi

Mak Vejzovic/

William Shakespeare, "San Ivanjske noći", redatelj Paolo Magelli, HNK Varaždin

Raskošna predstava za široku publiku, u prijevodu Željke Udovičić Pleštine, dramaturginje predstave, donosi mnogo scenske energije i lakoću igre, koja jest, prividna i zapravo pomno dizajnirana. Energična režija koja kombinira realizam i karnevalsko pretjerivanje, naglašena je brzim i komičnim izmjenama raspoloženja i različitim mizanscenskim rješenjima te doista nije rutinska za igru, kako za mlađe glumce, tako i za najiskusnije.

Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE

Usklađeni su pak svi tako da nitko ne postaje manje ili više važan odnosno nevažan. Odlično kreirani kostimi, izvanredna scena, koja ne stoji mnogo novca no svejedno djeluje raskošno, nadahnuta glumačka igra i složena muzička podloga čine ovu predstavu podjednako izazovnom za glumce i privlačnom za publiku. Nudi svim akterima mnogo prilika za atraktivnu glumu. Režijski su jasno riješeni odnosi između likova, što je u ove Shakespearove komedije najteže rješivi problem te nije potrebno posebno predznanje da bi se ispratila radnja. Ljubav između mladih parova prikazana je andegdotalno, ali ne i površno. Mladi su mladi i stariji ih ne mogu razumjeti. Tako niti obrnuto. Shakespeare slavi ljubav, ali nije da joj se baš divi. Tako i ova predstava, koliko je emfatična, toliko je i ironična.

image

San ivanjske noći

/Marko Ercegović

Tomislav Šoban, "Zbilja", redatelj Tomislav Šoban, HNK Zagreb

Ova neobična duodrama nastala je kao plod suradnje dvoje glumaca u potrazi za idealnim redateljem. Nina Violić i Livio Badurina pronašli su u Tomislavu Šobanu posvećena i pametnog promatrača, koji je njihove umjetničke preokupacije iznio kao predtekst za stvarnost. Odmjerena gluma ovdje je rezultat introspekcije, donosi dvoje usamljenih ljudi, izgubljenih u današnjem vremenu buke i bijesa, koliko virtualnog toliko i stvarnog, koji postupno prestaju razlikovati vlastite živote od te sive svakodnevice, a u koju tonu kao u kakav bunar iz kojega nema izlaza. Strah od samoće, strah od konačnosti bilo čega, nesigurnost pred drugima i još veći zazor od vlastite praznine, dovode likove u stanje snovite ranjivosti, u predvorje optimizma koji međutim nikako da se javi. Predstava jest dojmljiva i zato što glumci preispituju svoju osobnu sudbinu u glumi, vrijeme koje je prošlo ili proletjelo uz njih ili iza njih. Što je ostalo, osim jedne klaunovske geste priznavanja poraza, geste dostojanstvene, koliko i neminovne. Starjeti u teatru čini se da je još teže nego u stvarnom životu.

image

Predstava Zbilja

Mara Bratoš/hnk/
image

Zlatni studio - pasica

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 14:06