ISKRENA I DUHOVITA PREDSTAVA

'ROLLERCOASTER' Nimalo feministički, Lucija Šerbedžija i njene kolegice iznose male ženske tajne, gdje smo tanke a gdje smo jake…

Predstava “Rollercoaster” autorice Katarine Đurđević, kojom je otvorena sezona u Zagrebačkom plesnom centru, bolja je nego što se reklamirala.

Najavljena je tema može se reći ofucana: urbana zaposlena žena danas, kako živi, što su joj želje a što joj život nosi. No, predstava nije nimalo banalna, prije svega zato što je iskrena, hrabra i duhovita. Čak bih se usudio reći da je originalna.

Posrijedi je koliko plesna toliko i dramska igra, s mnogo fizičkih zadataka. Radnju nosi Lucija Šerbedžija, koja plijeni duhovitošću i šarmom, neposredna je i iskrena dok juri svoj beskonačni iskaz: to je monolog sastavljen od prisjećanja naglas vlastitih misli i rečenica iz dnevne rutine. Putanja samohrane majke, koja ikako ne stiže i djecu spremiti za školu, i psa prošetati, i ne zna gdje joj je auto, i mora na probu, i plaća nije sjela…

Glumica je umotana u plastičnu foliju poput namirnice, počinje s poda, a tako su bandažirane i ostale dvije protagonistice, Petra Valentić i Adrijana Barbarić Pevek, koje nijemim trzajima, pa i svojevrsnim akrobacijama, iskazuju neurozu vlastitu i civilizacije, uzalud pokušavajući se osloboditi čvrstog i podatnog najlona…

Nije radnja, međutim, zamorna, prostor za igru prazan je, ali optimistično osvijetljen, a monolog “oslobađanja”, koji okončava tako da akterice jedne drugoj, prije svega jedinim slobodnim oružjem, zubima, trgaju taj najlon, uvod je u drugi dio zbivanja: tri žene spremaju se za prvi izlazak s muškarcem. Šarmantno, nimalo feministički, iznose male ženske tajne i velike dvojbe, kako se našminkati, što odjenuti, gdje smo tanke a gdje smo jake…

Ivo Borić i Marko Serdarević igraju zatim te njihove mužjake, malko trbušaste, u bijelim potkošuljama “sledžijkama”, i unose u zbivanje vedrinu i humor, jer osim što pokazuju mišiće, malo se kreću.

U trećem dijelu protagonistice spremaju se za boksački dvoboj sa zidom s kojeg smo promatrali njihovo eskapističko skakutanje po raskošnoj livadi, nepretenciozan i također duhovit videorad Marija Boršćaka. Navlače rukavice i dobro tuku.

Publika je 50-minutnu izvedbu ispratila ovacijama i zaslužuje da je preporučimo i širem općinstvu.

Predstava je koliko plesna toliko i dramska.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:52