'RICHARD III. GRBAVI' Priča o ljudima smrskanih šansi u groznici čežnje za boljim životom

“Richarda III. Grbavog” Damir Mađarić napisao je na poticaj intendanta Božidara Šnajdera, za izvedbu na Noćnoj sceni.

Njome je, pozadinski, premijerno otvorena ovogodišnja kazališna sezona. Mađarić je od onih diskretnih, “staromodnih” redatelja koji izbjegava egoistične redateljske zahvate i s punom vjerom se ugrađuje u glumačku snagu.

Dvoje antijunaka

Osim toga, on vjeruje i u snagu čiste priče. Kako svoje, tako i drugih autora koje je u karijeri radio. Zato u Mađarićevoj toploj a brutalnoj snizilici šekspirijanskog naslijeđa ima i melodramske potrage za ljubavlju i srećom, ali i kritike društva koje olako troši i zabacuje ljude u zaboravljena skladišta, pretvarajući ih u pogonsko gorivo manipulacije. Krsto je glumac i jednom je bio na vrhu, mažen i pažen. Igrao je željezni repertoar, uživao na tronu kazališne zvijezde, zavodio žene magijom scene i alfamužjačke karme. Za razliku od njega, Tonka nikada nije imala ništa.

Ona je čistačica u kazalištu, životari iza scene, potamnjela od nebitnosti, poružnjela od gubitaka i samoće. Nisu se trebali nikada ni sresti njih dvoje. On je pod reflektorima, a ona, poput fantoma, riba klozete iza kulisa. Međutim, život im je namijenio mišolovku. Kad Krsto nesretno padne u propadalište, polomi se i deformira, Tonka će ga očajnički zgrabiti i hraniti se njegovim ranama. Napokon su iznivelirani, oboje na dnu. Sve dok jednoga dana, Krsto ne poželi izaći iz prljavih hlača domarskog posla od kojeg preživljava, i odluči se prijaviti na audiciju za slavnog Shakespeareovog grbavog kralja...

“Richard III. grbavi” je priča o ljudima smrskanih šansi. Dvoje Mađarićevih antijunaka u groznici čežnje za boljim životom, emocijama i komunikacijom, kad se po tko zna koji put iznevjereni nađu pred streljačkim zidom ravnodušja, eksplodirat će u brutalnoj igri manipulacije.

Moćni patos

Petra Blašković i Vladimir Tintor izvanredno su onjušili tu dvojbenost lica koja im je podarena. Oni reže, kažnjavaju jedno drugo, sakate i ponižavaju, a onda opet puste proplamsaje kratkotrajnih krhotina sreće. Klinerica Tonka pod skutima Petre Blašković jest pravi Richard, zbog hendikapiranosti ponižena od rođenja, sav prezir okoline istrenirat će u njoj kvalifikaciju za teror. Ali Blaškovićeva nudi i džepove istinske tuge s dna usamljene žene, riješene poput furije da se svim sredstvima bori za prevaranticu nadu. Tintor će moćnim patosom izlažirati flashbackove nekadašnje vladavine glumačkog kralja, raspasti se od žudnje za bivšim životom, i stvoriti novu ulogu Krsti – smjesu žrtve i siledžije, smjesu koju život naizmjence mijesi od blata i uzvišenja duše.