KRITIKA TOMISLAVA ČADEŽA

"SPREMNI" Mladenački rukopis koji jako podsjeća na serijal ‘Doomsday Preppers’

Serijal o ljudima hrčcima, koji se s obiteljima pripremaju za Sudnji dan prikupljajući zalihe, ovdje je, dakako, metafora

Poslije nove predstave Saše Božića (r. 1979. u Vinkovcima) razmišljao sam je li pametno da ga odviše hvalim. To će mu samo nevolje priskrbiti. Ali moram. Uz to što se, dakle, razvio u artikuliranog umjetnika, osvijestio se i kao pedagog. Biti u najboljim godinama već zreo za obje uloge - rijedak je dar.

Prvo se dokazao kao umjetnik. Među ostalim, uspješno je surađivao s relevantnim europskim kolegama: talijanskim koreografom Francescom Scavettom, berlinskim koreografkinjama Isabelle Schad i Simone Aughtelony, francuskom Martine Pisani i beogradskom umjetnicom Dalijom Aćin. S njom je, 2008., nagrađen prvom nagradom Jardin d’Europe, ponajvažnijeg europskog plesnog festivala, bečkog Impulstanza, za projekt “Handle with a great care”. Nedavno je uspješno debitirao čak i u zagrebačkom HNK Ibsenovom “Norom”. Na Dubrovačkim ljetnim igrama osvojio je publiku predstavom “Skup:Igre”. Gotovo je kućni redatelj Teatra &td, gdje je dao odličnu “Gloriju”, “Nosferatua”, a zapažen je i po predstavama za zagrebačka dječja kazališta, ponajprije Trešnju.

Previše televizičan

Božić od lani praktično radi sa studentima glume kao asistent na Katedri scenskog pokreta pri zagrebačkoj ADU, što je vodi Ksenija Zec.

Predstava “Spremni”, u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih, po tekstu Kristine Gavran, dramatičarke novije generacije (r. 1987. u Zagrebu, nije u rodu s Mirom Gavranom), demonstrira njegov rad sa studentima diplomcima. Rezultat je umjetnički krajnje prihvatljiv. Posrijedi je zbilja mladenački rukopis, koji nije glup, ali odviše je televizičan. Doima se kao persiflaža epizode National Geographicova serijala “Doomsday Preppers”, o američkim kućedomaćinima što se s obiteljima pripremaju za sudnji dan prikupljajući zalihe i gradeći skloništa.

Nervozno coktanje

Ti ljudi-hrčci ovdje su dakako metafora. Ali ne zna se čega. U drami likove isto dakle pokreće nerazuman strah. Problem je, međutim, to što taj strah nije definiran. Pa se teško pamti štogod možebitno pojedinačno iz teksta. Sve je opće. I likovi su opće imenice pisane velikim slovom: Otac, Majka, Sin, Kći.

Tekst je i poetičan, s dosta nabrajanja i pogodan za neverbalne intervencije. Dominantan osjećaj likova, strah, redatelj je uzeo za koreografsku temu. Tekst je sljubio s fizičkim teatrom ili ga, s pomoću njega, oslobodio viškova i lišio općenitosti. Akteri strah manifestiraju u različitim stupnjevima, što ih je redatelj oblikovao u suradnji s Petrom Hrašćanec. Od početnoga nervoznog coktanja, preko trešnje i poskakivanja u mjestu, stojećke ili na stolcu, do grčeva na podu i vrtnje oko vlastite osi.

Igra četvero mladih glumaca, među kojima su glumice već gotovo definirane mlade umjetnice, a glumci su još dosta premladi za pravi dojam. Uz opasku da su obojica, i Dado Ćosić (r. 1987.) i Romano Nikolić (r. 1989.), na ispravnom putu: igraju lako, dosta dobru dikciju tjeraju, dakako, u kondiciji su, mladi su. Još ako znaju koji instrument zasvirati, zatrebat će im. Ćosić igra Oca, samosažaljivog tiranina, u prilično širokoj skali. Nikolić, kao sin, ponešto je suzdržaniji, možda i previše. Dosad je igrao i u Pandurovim režijama “Medeje” i “Michelangela” - statirao kao “torzo”. Majku igra Nataša Kopeč (r. 1989.), kao priličnu luđakinju, jakog spazma tijela i mirna lica. Dosad sam je gledao samo u jednoj predstavi, u sporednoj ulozi, a ovdje je zbilja uvjerljiva i usto je krasi zapanjujuća kondicija.

Papagajski kostimi

Najnapornije koreografske elemente, dugačak niz čučnjeva i skokova s uzdignutim rukama, izvela je mnogo žustrije od obojice kolega. I manje se zadihala. Kći igra Milica Manojlović. Tu sam glumicu već nahvalio pišući o također nedavnoj Božićevoj premijeri, predstavi “Bolest smrti”, u kojoj igra upravo s Nikolićem (i dio teksta su napisali). Krasi je lijep alt, toplina scenskog nastupa i stanovita, simpatična, nedotjeranost. Zaigrala je, pristojno, i u lanjskoj Božićevoj “Gloriji”.

Scenu, crnu prazninu s lusterima crvenim i jednom komodom, te papagajski-sirotinjske kostime potpisuje Zdravka Ivandija Kirigin. Ponešto živahne, pomalo “cirkuske” glazbe skladao je Damir Šimunović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:22