Puccinijeva opera u procjepu između tradicije i filmskih utjecaja

Teško je pomisliti da se s tragičnom pričom Puccinijeve “Tosce” može dobro zabaviti pa i nasmijati kao što se to dogodilo s najnovijom “Toscom” u zagrebačkom HNK.

Malo smiješnoga gega na početku, kada su svi “popratni” likovi pomalo karikirani, a u cjelini grcajući u procjepu između “strogo” tradicionalnih prikaza i natruha utjecaja suvremenijih medija poput filma, kao što se predstavilo na kraju. Takav je mještoviti pristup gledateljima ponudio gostujući redatelj Lorenzo Mariani.

Troje interpreta

Više se puta taj pristup pokazao pogrešnim, ali ga se uvijek ponovno mora trpjeti.

Premda standardna opera dobro složene i ujedno jednostavne priče, “Tosca” je ipak uvijek izazov. Ova opera traži barem troje ponajboljih pjevačkih interpreta, vrlo spreman slojevit i intenzivan orkestar. Zagrebačka Tosca bila je Gabriela Georgieva, Cavaradossi Zurab Zurabishvili uz Orkestar HNK pod vodstvom Srboljuba Dinića. Uz redatelja Marianija, postav potpisuje i scenograf Maurizio Balň, koji na diskretan način scenu nije opterećivao suvišnom realističnošću.

Crvena haljina

Kostimografkinja Silvia Aymonino je očito dobila naputke koji proizlaze iz redateljskih zamisli pa je crvena Toscina haljina s kratkim rukavićima, kakve su žene odijevale u sakralnim prostorima, umnožena i za ženski dio zbora ne bi li svi neuki napokon shvatili da je nasilnički policijski prefekt Scarpia njome opsjednut.

Georgieva i Zurabishvili su dobar par pomalo načetih glasova, koji se unatoč očitom iskustvu i muzikalnosti Georgieve znaju umarati i oscilirati. Dobro je i izražajno Luciano Batinić donio ulogu Scarpie herojskim podnošenjem i prigodne masaže. I tako se kobni trolist zaokružio uz pomno razrađen orkestar i s prihvatljivim dječjim zborom Zvjezdice.

Bez dramatike

U discipliniranoj i strpljivoj Dinićevoj razradi velike osjetljivosti znala je pomalo pospano izostati dovoljna razina dramatike i pokretljivosti. S glazbene strane, predstava je u cjelini uvjerljivija i prihvatljivija. Na početku se više moglo očekivati i od scenske komponente koja se prvo u naznakama, a potom bez zadrške razvila do smijurije.