Na današnji dan prije trideset godina, u Francuskom paviljonu pokraj Teatra ITD odigrana je premijera Fedre Marine Cvetajeve. Godinu ranije, Mani Gotovac je preuzela ITD, i njezino povjerenje koje danas, tri desetljeća kasnije, izgleda kao gotovo nezamisliv luksuz, otvorilo nam je vrata Francuskog paviljona. Taj prostor, sa svojim podzemnim odajama, drvenim stupovima u prizemlju i platformom ispod rozete, zadnji je put korišten upravo za našu predstavu. Robert Somek je u jednoj od svojih najintenzivnijih faza uspostavio dijalog između te zatečene arhitekture i estetike japanskog kabukija. Stupovi nisu bili tek konstrukcija, nego veza između dvije udaljene kazališne tradicije koje se nikad prije nisu susrele u tom obliku. Ivana Popović je tu hibridnost produbila kostimima. Elementi hrvatskog folklora na tijelima članova grupe LET 3, i raskošna, tkana haljina Ane Karić, spajali su arhaično i suvremeno u jednu vizualnu matricu.
A onda žice. Damir Martinović Mrle i LET 3 su prostor pretvorili u instrument. Napete žice, od poda do vrha paviljona, su zvučale kao monumentalne gusle. Punk, rock, kabaret, slavenski folklor i staromediteranska himničnost spojeni su u jednu zvučnu sliku. Iz te predstave izašle su pjesme koje su nastavile živjeti samostalno. "Pipi" i himna Artemidi u Prljinim divljim bravurama postale su dio tvrdog repertoara LET-a 3.
Maestralna glumica
Senka Bulić je bila maestralna divlja Fedra, Ana Karić dadilja koja ju navodi na slobodnu ljubav, Robert Waltl kao za ljubav nezainteresirani Hipolit. Ritualne koreografije Mare Sesardić dale su LET-u 3 ulogu antičkog kora koji ne komentira radnju izvana, nego je tjelesno uprizoruje. Pet dana poslije premijere, 20. lipnja, predstava je doživjela drugu inauguraciju na Eurokazu, i onda gotovo stotinu izvedbi kroz tri sezone, od Francuskog paviljona do dvorane ITD-a, kroz regionalne centre, Austriju, Grčku, Italiju, Španjolsku, Venezuelu. Predstava je putovala duže i dalje nego što smo mi, koji smo je radili, mogli predvidjeti dok smo te lipanjske dane provodili u polumraku paviljona, tražeći riječ za riječju.
Ono što je Marina Cvetajeva 1928. napravila s mitom o Fedri bila je radikalna gesta čiju težinu danas, gotovo sto godina kasnije, čitamo drugim očima. Euripid i Racine su Fedru tretirali kao figuru srama. Žena koja žudi za posinkom mora biti ili ubijena ili razotkrivena, jer njezina žudnja narušava poredak. Cvetajeva je tu logiku okrenula naglavačke. Njezina Fedra ne stradava zbog prijestupa, nego zbog toga što intenzitet njezine strasti nema mjesta u postojećem jeziku. Ovdje maćeha žudi za posinkom, a on, Hipolit, postaje ta granica. Žensko tijelo postaje mjesto eruptivne, neuhvatljive žudnje, sam izvor. Jezik drame to dodatno produbljuje: stih ne opisuje strast, on je proizvodi. To je razlika koju je teško prevesti, ali koju je naša predstava 1996. uspjela materijalizirati izvan jezika, u žicama koje su pjevale kao gusle, u tijelima LET-a 3 koja su izvodila ritual koji nije bio ilustracija, nego sama supstanca onoga o čemu je tekst govorio. Fedrina strast je cilj samoj sebi, i upravo zato ne može preživjeti susret sa svijetom koji od svega traži mjeru, uzrok i posljedicu.
Kad danas, na ovaj datum, mislim na Francuski paviljon, drvene stupove, rozetu, napete žice koje su čekale da budu odsvirane, ne radi se o nostalgiji. Radi se o nečemu što je tada bilo moguće, a danas djeluje gotovo nezamislivo: da institucija, na samom početku novog mandata, otvori vrata eksperimentu bez garancija, u prostoru koji nije bio "adaptiran za kazalište" nego je sa svojom slojevitom arhitektonskom prošlošću sam bio kazalište, čekajući da ga netko prepozna.
Cvetajevina Fedra nije stradala zbog prijestupa. Stradala je zato što njezin intenzitet nije imao mjesto u poretku. Možda je to, na kraju, najbolja definicija onoga što kazalište uopće radi: stvara, na nekoliko sati, mjesto za intenzitete koji nigdje drugdje nemaju mjesta. Francuski paviljon je 15. lipnja 1996. bio takvo mjesto.
Donosimo snimku, koja je nastala kao koprodukcija Teatra ITD i OTV-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....