Umrla je poznata zagrebačka balerina Sonja Kastl. Bila je i prva ravnateljica baleta

Preminula je Sonja Kastl. U 97. godini života napustila nas je slavna balerina, koreografkinja i prva ravnateljica Baleta zagrebačkog HNK-a. U karijeri je otplesala 60-ak uloga: u “Trnoružici”, “Coppeliji”, “Romeu i Juliji”, “Đavlu u selu”... Tu je i 30 koreografija koje potpisuje te 60 baletnih ulomaka koje je koreografirala za opere, mjuzikle i druge kazališne vrste. Igrala je glavnu ulogu u filmu “Zastava” i dobitnica je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 1991. godine. Osim u Zagrebu, bila je šefica Baleta i u Klagenfurtu. Školovala se kod Mercedes Goritz-Pavelić, Margarite Froman i Milorada Jovanovića. U zagrebačkom HNK-u posao je dobila 1945. godine. Usavršavala se u Cecchettijevoj školi u Londonu kod Mary Skeaping i u Parizu kod Olge Preobraženske. Kritičari njezina vremena kažu da je u povijesti zagrebačkog baleta ostavila neizbrisiv trag. Bila je lirska balerina, poznata po svojoj muzikalnosti i ekspresivnosti.

- Bila je veliki zaljubljenik u klasični balet. Upoznale smo se u baletnoj školi, gdje je jednu godinu meni bila profesorica. Kako smo mi cure tad bile važne - podučava nas Sonja Kastl, zvijezda baleta. Mene je spremala za ulogu Jele u baletu ‘Đavo u selu‘, gdje je pazila na svaki detalj i tumačila svaku gestu. Tu je počela suradnja koja se nastavila do kraja karijere - plesala sam gotovo u svim njezinim baletima - kako u Zagrebu, tako i u Klagenfurtu. Tad je počelo i naše prijateljstvo, koje je trajalo do kraja. Unatočom svemu, bila sam u šoku kad sam saznala da je više nema. Ako pričamo o baletu, bila je sjajna balerina i koreografkinja, i divna osoba. Nikada se nije oporavila od smrti kćeri Marine, koja je poginula u 22. godini života u automobilskoj nesreći. To ju je zauvijek promijenilo - priča nam plesna pedagoginja i koreografkinja Ljiljana Gvozdenović, koja je sa Sonjom surađivala cijeli život. Uz nju, sa našom slavnom balerinom dosta je radio i Mladen Mordej Vučković, pedagog i publicist koji je zaposlen u zagrebačkom kazalištu Komedija. On je, s Davorom Schopfom, 2007. godine objavio knjigu ‘Sonja Kast: plesati znači živjeti‘.

Miljenko Vikić i Sonja Kastl

Privatni album Mladena Mordeja Vučkovića

Upravo je za Jutarnji list 2019. godine Sonja Kastl dala zadnji intervju. Pričala nam je tada kako njezin baletni put uopće nije bio lak - protivili su mu se njezini roditelji. Majka joj je bila operna pjevačica koja se nakon udaje odrekla karijere zbog pritiska muža i njegove obitelji, no zato je ljubav prema svjetlima teatra prenijela na kćer. Sonju je oduvijek zanimala i gluma, pa se dugo dvoumila između tih dviju vrsta umjetnosti. Na kraju je ipak prevladao ples, a za to je zaslužna njezina profesorica Margareta Froman. Žena je to koja je u Zagreb iz Rusije donijela klasični balet i koja je maloj Sonji rekla kako bi bilo šteta da se ne posveti plesu, jer je iznimno talentirana.

- Balet je prevladao nekako najviše zbog ljepote i osjećaja koji mi je pružao na sceni. Dok sam plesala, potpuno sam se predavala glazbi, osjećajući se kao da letim kroz prostor nekog drugog svijeta. Ne mogu to opisati riječima. Moj otac, arhitekt, bio je prilično konzervativan i očekivao je da ću se baviti arhitekturom ili farmacijom pa nije bio oduševljen mojim izborom. Onda mu je profesorica Froman objasnila da bi bila velika šteta kad ne bih razvijala svoj talent i popustio je. Kasnije je bio s mojom majkom na svim mojim premijerama - rekla nam je tada Sonja.

Upravo je Margarita Froman profesorica koja joj je najviše odredila život. Ne samo kao pedagog - nije ju samo učila kako napraviti dobar plié, nego kako se zaista prepustiti osjećaju i zaplesati po impulsu.

- Bila je modernija, u onom smislu da nije toliko inzistirala na tehnici. Bila je više, kako da vam objasnim, ‘tancovalna’. Ona nas je naučila plesati - ne samo kako se okrenuti i skočiti, nego baš kako plesati. Nije ni ona bila savršena tehničarka, stvarno nije, ali ta plesnost... Bože, i danas se sjećam kako je plesala - prisjetila se tada i ispričala sam kako je s vremenom prestala pratiti balet. Nije bilo dobre plesačice nakon Maje Pliseckaje (na naše iznenađenje, čak ni Sylvie Guillem, slavna Mademoiselle Non, nije joj bila u rangu slavne Ruskinje) i nije bila oduševljena pomakom naglaska unutar baleta - od plesnosti do tehničke izvrsnosti. Nije je oduševljavala balerina koja može izvesti 64 fouettésa, nego ona koja zna prenijeti emociju.

Umirovila se u 36. godini, na vrhuncu karijere.

- Jedna od uloga za kojima sam kao lirska balerina čeznula je Giselle i bila sam neopisivo sretna kad smo je počeli spremati za izvođenje. No, ta Giselle je bila zadnja za mene. Nisam je mogla izvesti, koljeno je popustilo. Sjećam se te zadnje probe koju sam otplesala. Dala sam sve od sebe i kolege su mi počele pljeskati. Znate i sami da se u dvorani nikad ne plješće. Meni moji kolege jesu. To je bio kraj. Ulogu su plesale druge balerine, a ja sam se posvetila svom novom poslu - rekla nam je tada Sonja i objasnila kako je tada, naime, postala ravnateljica Baleta. Čvrsto je odlučila: bit će drukčije nego u vrijeme kad je ona počela raditi u kazalištu. Odmah se okrenula domaćim autorima, među kojima su Bruno Bjelinski, Branimir Sakač, Milko Kelemen, Boris Papandopulo i brojni drugi te je s kolegama počela koreografirati na njihovu glazbu. Najpoznatije je radove stvarala s kolegicom Nevenkom Biđin. Bile su zanimljiv spoj: Nevenka je naginjala modernijem izričaju, a Sonja se držala klasike. Ta tehnika je bila ona koju je zavoljela kao djevojčica, koja je plesala čak i u vrijeme uzbuna u Zagrebu, i koju nikada nije prestala voljeti.

Ispraćaj Sonje Kastl održat će se u četvrtak u 14 sati na zagrebačkom Krematoriju.