Predstava prema priči iz zbirke ‘Kuća duhova‘ Virginije Woolf. Glazbu su napisali Ivanka Mazurkijević i Mrle

Monodrama "Soba za poglede" nastala je prema priči čuvene britanske spisateljice Virginije Woolf iz zbirke "Kuća duhova" koja je služila kao poligon za pisanje romana "Gospođa Dalloway". U režiji Marine Petković Liker prema prijevodu Sanje Lovrenčić te u dramatizaciji i izvedbi Ivane Buljan Legati i uz glazbu dvojca Ivanke Mazurkijević & Damira Martinovića Mrle priča na posve dirljiv način probija u unutarnji, nestabilan život, društveno (ne)angažirane i u osamu povučene jedinke Mabel Waring.

Kako se nevodi: "Naoko nevažanim događajem odlaska na zabavu u društvo kojemu zapravo ne pripada ona pokušava razbiti ciklus nesigurnosti i opterećenosti dojmom koji ostavlja na druge ljude i poraditi na svojoj nedruštvenosti. Do kraja neprikladno, groteskno odjevena, stidljiva, paralizirana strahom i nijema od usmjerenosti na vlastite nedostatke ne uspijeva se uključiti u opći slijed večeri. No to nipošto ne znači da se trud nije isplatio.

Raširen i izrazito nepopularan fenomen tjeskobe i srama, elementi socijalne fobije kao posljedice nesnalaženja u dominantnim društvenim obrascima na događajima kojima često pridajemo veću pozornost nego što doista zaslužuju intrigantne su točke u svijetu prepunom happeninga i evenata u kojima je sve unaprijed određeno i likovno zadano.

Predstava je dobitnica nagrade za najbolju izvedbu monodrame na međunarodnom festivalu BEFEMON u Vojvodini te nagrade za najbolju izvedbu monodrame na međunarodnom festivalu MONOAKT na Kosovu".

"Pravo otkriće ove izvedbe solistička je izvedba Ivane Buljan Legati. Glumica je laserski pribrana i ljekovito gorka, koliko i nekorumpirana različitim uobičajenim režimima glumačkog zavođenja publike. Samim time, dvostruko je senzualna. Njen glas koji kreće od "plahog" govora na mikrofon, preko preciznog citiranja britanskog akcenta Virginije Woolf, sve do protesnog vikanja ili rastvaranja zvuka bogatim pokretima ruku i plesnim dionicama, povremeno prožet i jedva zamjetnim signalima pažljivo naciljane ironije, jedan je od najzanimljivijih glumačkih instrumenata naše scene. Boja Legatina glasa možda je najbliža oboi, mjestimice mutnoj i sjetnoj, ali onda opet čistoj upravo u najfinijim titrajima. Jednako su intenzivne i glumičine ruke, koreografski žive i usredotočene na svaki pripovjedni fokus koji "dodiruje", kiparski osjetljive i aktivne u svemu što izgovara", kaže Nataša Govedić u Novom listu.

Zbog izuzetno ograničenog broja sjedala potrebno je načiniti rezervaciju na email adresi Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Ulaznice po cijeni od 60 kn te za studente i umirovljenike po cijeni od 40 kn kupuju se u izvedbenom prostoru StudioChekhov sat vremena prije početka predstave.