Kada se 1974. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama pojavio talijanski redatelj Paolo Magelli s Machiavellijevom "Mandragorom" Narodnog pozorišta iz Beograda, bilo je nemoguće pretpostaviti da taj dolazak označava početak suradnje koja će trajati više od pola stoljeća. Magelli je tada imao dvadeset sedam godina, stigao je na poziv Miše Martinovića, koji je u toj produkciji glumio Bokčila, a Igre su se nalazile u trenutku kada je ambijentalna estetika Koste Spaića već bila uspostavila svoja teorijska i praktična načela. Spaić je definirao Lovrjenac kao šekspirijanski prostor, Pustijerna i Gradac postali su Držićev teren - distinkcija koja nije bila puka prostorna podjela, nego epistemološki okvir unutar kojeg su redatelji narednih desetljeća morali ili prihvatiti zadane...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....