NINA VIOLIĆ 'Nikako mi ne uspijeva dokučiti tko sam ja zapravo'

Nina Violić oduvijek je bila jedna od naših najosebujnijih glumica, u svakom pogledu, i svojevrsna buntovnica domaće glumačke scene. Gotovo niti jedna njezina uloga nije prošla nezamijećeno, a iznimka svakako nije ni ona u predstavi “Lampedusa Beach”, koja tematizira aktualni problem izbjeglica, a koju je radila zajedno sa svojom velikom prijateljicom, uspješnom redateljicom i glumicom Senkom Bulić s kojom uspješno surađuje dugi niz godina. Godina koja prolazi za Ninu bila je godina velikih uspjeha, tijekom koje je s predstavom “Evanđelje” slavnog Pippa Delbona obišla brojne svjetske pozornice, odradila je nekoliko filmskih uloga, a za ulogu u predstavi “Tri zime” nagrađena je nagradom Tito Strozzi.

Emancipacija

U predstavi “Lampedusa Beach”, koja je nedavno imala premijeru, Nina se ponovno našla u vrlo zahtjevnoj ulozi ili, kako bi ona sama rekla, u vrlo poetskom, subverzivnom, radikalnom monologu žene koja se utopila ispred Lampeduse.

- Ona progovara o emancipaciji, seksualnom, filozofiji, politici, ljubavi, mržnji, gladi, lažnoj empatiji... To je svjesna žena koja traži slobodu u građanskom smislu, a ne da je netko nahrani mrvicama i strpa u kavez. Ono što je najljepše, ona se bori sama sa sobom, propituje svoje stavove i na neki bolan način ponekad je vrlo cinična prema životu. Ona svjesno odlazi u smrt ne jadikujući nad sobom - objašnjava glumica.

Čim je u ruke dobila tekst “Lampeduse”, Nina nije imala dvojbi da ga želi raditi sa Senkom Bulić jer, baš poput nje, Senka je osoba koja voli pomicati granice i u glumačkom i u redateljskom smislu.

Veliki egoist

- Već deset godina radimo zajedno i uvijek odemo negdje dalje, naučimo jedna drugu nešto novo ili naprosto nas projekt natjera na to. Ljudi kad odgledaju predstavu često govore o tom idealnom spoju nas dvije, ja mislim da nam se jednostavno sve poklopilo s ‘Lampedusom’. Taj tekst traži čvrstu, emotivnu maštovitu i hrabru redateljicu. Kad sam pročitala ‘Lampedusu’, jednostavno mi je Senka intuitivno isti čas pala na pamet bez puno mudrovanja. Osjećala sam da mi je vrijeme za takav veliki kompliciran tekst i znala sam da ga ne želim raditi sama i da želim upravo sa Senkom ući u konfrontaciju oko te ideje. Sa Senkom ne moram igrati nikakvu igru, s njom su karte uvijek otvorene, to je teži put, ali jedino taj put daje velike rezultate - ističe Nina i dodaje kako je, u umjetničkom smislu, zaljubljena u Senkine suradnike.

- Tomo Ćurković jedan od najvećih likovnjaka danas, radio je i scenu i muziku, Oliver Jularić je od jedne zlatne krpe napravio kostim koji može pobuditi stotinu asocijacija, Nikša Mrkonjić je s vrlo suptilnom rasvjetom učinio predstavu magičnom, a Vedran Ćosić je čovjek bez kojeg ničega ovog ne bi bilo - nabrojila je.

Uspješna glumica često je isticala kako je slavni talijanski kazališni redatelj Pippo Delbono, umjetnik kojem se možda najviše divi, a kratko nakon što je postala dio ansambla zagrebačkog HNK dobila je priliku s njim i surađivati, na obostrano zadovoljstvo.

- Pippo je velik egoist i ono što sam naučila s njim vjerojatno ima puno više veze sa životom nego s glumom ili kazalištem. Kod njega kao da ne postoji granica gdje prestaje život, a počinje predstava, i to je zanimljivo i u svakom slučaju veliko iskustvo - naglašava glumica.

S “Evanđeljem” je dosad odigrala impresivan broj gostovanja.

- Dramsku verziju predstave do kraja smo postavili u Lausannei, a to je trenutačno kazalište s najviše novca u Europi. Oni uopće nemaju svoj ansambl, nego pozivaju najveće redatelje koji dovode svoje trupe i igraju na repertoaru. Zatim smo igrali mjesec dana u Rimu u Teatro Argentina u jednom od najljepših kazališta na svijetu, potom Bologna, Modena, Piccolo Teatro Strehler u Milanu, bili smo u Wroclawu na festivalu Olympics teatar, na Baltic Theater Festivalu u Sankt Peterburgu, NET festivalu u Moskvi i moj angažman će završiti s Parizom gdje u siječnju igramo 16 predstava na repertoaru u Theatre du Rond-Point - prisjetila se Nina.

Nagrada Strozzi

Za “Evanđelje”, napominje, tek iduće godine kreće prava ludnica, no Nina, zbog obaveza, neće više biti dio predstave.

- Oni se mjesecima neće skinuti s turneje, ali ja imam previše obaveza u HNK i ne mogu Rozu ostavit tako dugo samu tako da nažalost neću više hopsati s njima. Gluhonijemi Bobo koji je lani napunio 80 godina oduševljava me svaki dan i od njega sam najviše naučila o glumi i o prisutnosti na sceni - ističe.

Posljednjih godina Nina je imala priliku biti dio brojnih upečatljivih i kontroverznih predstava, a kod odabira uloge za nju je presudno samo jedno - ljudi.

- Mene uvijek zanimaju ljudi s kojima radim i to bude presudno hoću li raditi neki projekt ili ne, a u kazalištu u kojem sam zaposlena ne biram, nikad nisam ništa odbila, igram ono što mi daju - tvrdi.

Na svojim glumačkim počecima, kao prava alternativka, često je isticala kako je sigurna da nikad neće biti prvakinja Drame HNK, a upravo to dogodilo se prije dvije godine, kad je iz ZKM-a prešla u nacionalnu kazališnu kuću.

- Mene HNK nikada nije privlačio kao vrhovna državna kazališna institucija, za mene je to uvijek bilo nešto preznačajno, prepretenciozno, preozbiljno, moja baza je alternativa i ja se uvijek vraćam u tu poziciju kad želim napravit nešto za sebe. Kad sam odlučila otići,nije razlog tome bio HNK nego program Dubravke Vrgoč s kojom sam osam godina radila u ZKM-u i ono što smo u tih osam godina napravili nisam htjela napustiti, htjela sam nastaviti tim putem. Za mene je taj prelazak u HNK pokušaj da napravimo neko zanimljivije kazalište, a ne status - sigurna je Nina.

A kao potvrda za glumački rad u HNK u ruke joj je došla prestižna nagrada Tito Strozzi za ulogu 92-godišnje starice Karoline Amruš u predstavi “Tri zime”.

- Karolina me podsjeća na sve one divne, duhovite, lucidne stare gospođe s kojima sam prijateljevala u životu, koje su me uvijek fascinirale svojom mudrošću. Obožavam je. Ponosna sam što su mi dali Strozzija, on je bio ne samo veliki glumac nego svestrani umjetnik, čovjek koji je obilježio period našeg kazališta, kada je ono bilo važno na jedan potpuno drugačiji način nego danas - naglašava glumica.

U karijeri je odigrala velik broj uloga uglavnom snažnih i neobičnih žena, no na pitanje koliko sličnosti s njima ima u stvarnom životu Nina ima zanimljiv odgovor: - Na to bi bilo možda lakše odgovoriti kada bih ja znala tko sam to ja sama, cijeli život pokušavam naći odgovor na to pitanje i nikako mi ne uspijeva.

Filmske uloge

U dokumentarcu “Marijine”, a i filmom “Odvajanje”, glumica se uspješno okušala i u radu s druge strane kamere, a iduće godine s rođakinjom Željkom Sukovom mogla bi dovršiti još jedan zajednički projekt. Jeste li u međuvremenu što novog snimili ili spremate?

- Već pet godina radimo na scenariju i pripremamo novi projekt, držite nam fige da budemo u mogućnosti realizirati ga iduće godine - najavljuje.

Što se tiče televizijskih angažmana, Nina ni na tom polju nije mirovala.

- Snimala sam jednu manju ulogu za BBC-jevu seriju ‘McMafia’. To je ogroman projekt koji Englezi snimaju po cijeloj Europi, ali najviše lokacija su pronašli u Hrvatskoj - kaže glumica.

A njezini obožavatelji neće biti uskraćeni ni po pitanju filmskih uloga.

- Uskoro će u kina doći film ‘Trampolin’ Zrinke Matijević Velnić gdje igram majku koja zlostavlja kćer u pubertetu, bosanski film Ines Tanović ‘Naša svakodnevna priča’ igrao je do nedavno u našim kinima, radila sam s Leonom Lučevom njegov prvi kratki igrani i držim mu fige da bude zadovoljan - ispričala je Nina.

Nina Violić oduvijek je bila osoba bez dlake na jeziku i društveno angažirana po brojnim pitanjima, premda joj se to ponekad znalo i obiti o glavu.

- Lani mi je bilo odvratno kad sam skužila na koji način su me mediji eksploatirali zbog posta na Fejsu, ali i to je škola. Inače nisam tip koji žali zbog ičega. Ja volim svoj život i prihvaćam sve mane i greške jednako kao i talente i nagrade, ne radim tu baš neku razliku - objašnjava.

Iz braka s kolegom Tvrtkom Jurićem Nina ima 13-godišnju kći Rozu, pa glumica svakodnevno iznova proživljava “čari” tinejdžerskog doba.

Praznici

- Ona je sada u jednom zanimljivom i vrlo kompliciranom periodu i ja to pokušavam pratiti, nekad mi se čini jako jednostavno, jer imamo puno zajedničkih interesa i tema koje nas zanimaju, a nekad ne znam gdje sam i što bi trebala, a što ne bi - iskrena je Nina.

Osebujni, ekscentrični i po mnogočemu avangardni modni izričaj, bio je nekad Ninin zaštitni znak, od borosani koje je vratila u život i proslavila ih u modnom smislu, pa do svakodnevnih kreacija koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

- Ništa od odjeće nisam kupila već godinu dana. Ne da mi se. Lijena sam. Sve mi je dosadno u dućanima. Oliver Jularić me spasio s novim kaputom. Sašio mi je taj kaput prije pet godina, ali ga do jučer nije stigao porubiti, obožavam ga, evo to je najblesavije što mi se u pogledu mode i krpa dogodilo u zadnje vrijeme - otkriva glumica.

Predstojeće blagdane provest će, kaže, po ustaljenoj tradiciji.

- Kad ne planiram, najbolje se provedem, a za Badnjak ću tradicionalno skupiti ekipicu, kuhati ribu i proveseliti se tako da Božić mogu, kao po običaju, prespavati - priznaje.

A kad su u pitanju planovi za iduću godinu, prilično je skromna.

- Ova 2016. mi je bila godina velike promjene, od 2017. očekujem mir - zaključila je glumica.