Nakon nestanka kćeri Vesna, dalmatinska majka, temelj, stup i krov kuće, ona bez koje obitelji nema, raspada se u jadu i bijesu

Dalmacija nije ni maslina ni grana ni škure, nit je more, niti galeb. Zaboravite to. Najprije neka zaborave Dalmatinci, njima je najpotrebnije. Dalmacija je rana, crvena voda. Crvena voda naslov je romana Jurice Pavičića objavljenog prije šest godina. Dovoljno da zaboravim brojne detalje djela, dovoljno da mi ostane sjećanje na atmosferu posve netipičnu za krimić. Ili su možda meni osobno krimi detalji pali u drugi plan. Ostao mi je grop u grlu, šaka u stomak, privatne drame i obiteljska mučnina. Zato sam strepila, između ostalog. Strepila od dramskog uprizorenja romana koji je dalmatinsko misto izmjestio iz sunčanih vala u mračne tunele, vojne i osobne. Od večeri u kojoj Ivica Buljan na daske splitskog HNK postavlja djelo koje obitelj...