Večeras će se u 18 sati na Filozofskom fakultetu u Osijeku (Mala vijećnica, 39) održati tribina "Čaruga: između stvarnosti i legende". Na tribini će sudjelovati povjesničari Zrinko Novosel i Luka Pejić, pisac Davor Špišić te novinar Boris Rašeta.
Povod je organiziranja tribine stota godišnjica smaknuća Jovana Stanisavljevića Čaruge (1897. – 1925.), poznatog slavonskog razbojnika i pljačkaša. Sudionici tribinem najavljuje se, nastojat će objasniti zašto Stanisavljevićeva životna priča i dalje fascinira javnost, različite autore i umjetnike koji desetljećima nakon njegove smrti analiziraju njegove pothvate, objavljuju knjige, snimaju filmove ili pišu dramske tekstove o Čarugi i bandi Kolo gorskih tića. Tribina se organizira u sklopu FFOS-ova projekta popularizacije znanosti FUZ&JA.
Podsjetimo i na najnoviji kazališni hit predstavu "Čaruga" u Bjelovaru u režiji Ivice Buljana, po dramskom tekstu Ivana Kušana, u početku nije bila prihvaćena od kritike kad je prvi put izvedena 70-ih godina, no kasnije je doživjela puno izvedbi i sad ima status klasika. Bojan Navojec je u naslovnoj ulozi, Nina Violić u ulozi Ankice, glume još Sreten Mokrović, Frano Mašković, Vedran Živolić, Ružica Maurus, Pavle Vrkljan, Ivan Čuić i Pavle Matuško. dramskom tekstu Ivana Kušana uprizorio redatelj Ivica Buljan. Predstavom je prošle godine i otvorena Gradska kazališna kuća u Bjelovaru.
Redatelj Rajko Grlić snimio je 1991. godine igrani film Čaruga, a dokumentarne filmove snimili su karikaturist, strip-majstor, glazbenik i fotoreporter Antun Smajić (Legenda o Čarugi, 2006.) i redatelj Boris Šeper (Čaruga – ogledalo vremena, 2015.).
Za suđenje Čarugi, redovito bi planule u trenutku. Naklade Hrvatskoga lista na tekstovima o Čarugi, letjele su u nebo. Podsjetimo i da je Pero Zlatar, dugogodišnji urednik u Jutarnjem, pronašao zapise koje je bilježio, osječki tamničar Ante Šarić. Opisao je, među ostalim, koliko su ga boljele pjesmice koje je su djeca Romi pjevali uoči njegova pogubljenja.
Verzija Robina Hooda
Jovan Stanisavljević, poznatiji kao Čaruga, kojeg su nazivali i prvom tabloidnom zvijezdom u Kraljevini SHS, umro je i rodio se u veljači (Bare, 2. veljače 1897. – Osijek, 27. veljače 1925.). Bio je razbojnik koji je pljačkao na prostoru Slavonije i Like za vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata. U njegovo doba u narodu su o njemu i njegovim pothvatima stvorene brojne legende te su se o njemu prepričavale priče i nastajale pjesme o zaštitniku siromaha koji napada samo bogate, baš poput Robina Hooda. Predstavljao se raznim imenima u raznim prigodama, kao Jovo Stanisavljević, Nikola Drezgić i Milan Barić. Zvali su ga Gorski tić i Slavonski Robin Hood a ostao je zapamćen kao Čaruga. Ostalo je zapisano da je bio srednjeg rasta te da je imao crne brkove i kosu, tamne oči te bio vitak, hitar i brz na oružju.
Jovan Stanisavljević rodio se 1897. godine u slavonskom selu Barama (danas: Slavonske Bare) nedaleko od Orahovice kao dijete Ike (i Prokopija Stanisavljevića. Stanisavljevićeva obitelj u selu je bila poznata pod imenom Čaruga, bavila se svinjogojstvom te je slovila kao jedna od najbogatijih zadružnih kuća u tadašnjoj Virovitičkoj županiji u Austro-Ugarskoj. Nakon što mu je majka umrla, otac se potom nakon samo 4 tjedna ponovno vjenčao te mu je tako u obitelj došla maćeha. S maćehom se nikako nije slagao, a osim toga otac je odlučio kako Stanisavljević neće nastaviti školovanje a s čime se on nije htio pomiriti, te je otišao u Osijek na bravarski zanat.
Krivotvorio je isprave
Školovanje prekinuo mu je Prvi svjetski rat i poziv za novačenje u Austro-Ugarsku vojsku Krivotvorio svoje isprave i postao ranjeni natporučnik Fett kojega su slali u pozadinu na liječenje i odmor po odobrenju satnika Horvata. To mu je omogućilo sigurno otići iz Osijeka, a krivotvoriteljske sklonosti i sposobnosti pružile su mu siguran izvor novčanih prihoda. Uskoro zatim (1916. godine) vratio se u Slavonske Bare. Ubio je te godine mađarskoga vojnika, udvarača djevojke Katinke u koju je bio zaljubljen.Do kraja rata krio se po slavonskim šumama i preživljavao krivotvorenjem vojnih isprava. Kući se vratio 1918. godine i organizirao "Narodnu stražu" i bio je njezinim zapovjednikom kada je dao strijeljati ratara Stanka Bošnjaka. Zbog toga ubojstva je, kao sudionik, bio osuđen na četiri godine teške tamnice. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici iz koje je pobjegao 1919. godine.
U kaznionici u Srijemskoj Mitrovici nije tretiran kao dezerter-ubojica nego kao običan kriminalac, iz čega je proizašao blaži zatvorski tretman. Stoga je jednog dana iskoristio prigodu za bijeg kada je doveden u zgradu Općine cijepati drva. Nakon što je Čaruga pobjegao, upravitelj zatvora Josip Furlanović raspisao je tjeralicu za njim u iznosu od 5.000 dinara. Nakon toga Čaruga se odmeće u šumu.
Pridružio se članovina razbojničke družine Kola gorskih tića, kojoj je sada pristupio i Čaruga, bili su tzv. zeleni kaderaši koji su pod izlikom borbe protiv kapitalizma i promjene državnoga ustrojstva te stvaranja jedinstvene države Južnih Slavena, pljačkali bogate Slavonce. Božo Matijević i Jovan Stanisavljević sastavili su i njihov hajdučki zakon, statut Kola gorskih tića. Tako su se, primjerice, u ljeto 1920. godine preobukli u žandare i upali u selo Bokšić, orobili trgovca Ignaca Schlossbergera i ubili ga. Zatim su napali grofa Draškovića iz Slatine, opljačkali ga za 1000 kruna i naredili mu neka im isplati još 2000 kruna kada mu pošalju pismo. Nisu se ustručavali orobljavati ni svećenike, te su tako pokušali orobiti i zastrašiti svećenika u Punitovcima koji je uspio zbuniti jednog člana njihove odmetničke družine, izvjesnog Miju Rebića, koji se nakon toga neobavljena posla vratio u Crnu baru, šumu gdje im je bilo odmetničko sklonište. Zbog toga je, po zakonu družine, Mijo Rebić ubijen. Ubili su ga Čaruga i Božo Matijević.
Sve osornije razbojničko društvo svojim čestim krvavim pljačkaškim pohodima natjeralo je vlasti 1920. godine proglasiti izvanredno stanje u Slavoniji.
Sve češće potjere
Potjere za Čarugom postale su sve češće, a glava mu je sve više visila o koncu te je Čaruga smislio novi plan. U srpnju 1922. godine otišao je u Zagreb gdje se, zahvaljujući razbojničkom plijenu, predstavio kao bogati gospodin iz Vinkovaca. U Zagrebu je živio mirnim životom i liječio se od sifilisa u bolnici u Vinogradskoj ulici.
Dana 14. listopada 1923. godine je u Ivankovu (kod Vinkovaca) napao posjed vukovarskog grofa Eltza. Pokušali su obiti veliku čeličnu kasu, ali nisu uspjeli. Pri tome su ubili nadšumara Franju Pirkmayera, ali nisu opazili kako je stari kočijaš Mato Kaufman uspio kradomice pobjeći i pozvati žandare. Došlo je do oružanog sukoba, pljačkaši su pobjegli ali bez plijena. Nakon ovog zločina Čaruga je ucijenjen na 120 000 dinara, živ ili mrtav. Posljedica toga bilo je skoro Čarugino uhićenje. Dana 23. prosinca 1923. godine uhićen je u Vinkovcima kao Nikola Drezgić S njim su uhićeni i Marko Drezgić iz Gračaca, Pavo Prpić iz Karlobaga te Mato Krmpotić iz Gospića. Njegovo pravo ime otkriveno je tek nakon 14 dana, nakon mučenja tijekom istrage, 6. siječnja 1924. godine u rano jutro.
U zoru 27. veljače 1925. godine, u dvorištu Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku vješala i više od 3000 ljudi čekali su na Jovana Stanisavljevića Čarugu, tada ga je općinski činovnik prozvao: "Jovan Stanisavljević!", Čaruga je nadodao: Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga. Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom narode, Čaruga putuje
Pokopan je na osječkom groblju sv. Ane a o njegovu grobu sada se brine Poglavarstvo grada Osijeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....