Najgledanija kazališna predstava u ovom stoljeću: zgode i nezgode iz života desetogodišnjaka, kroz koje vodi vrckava brbljavica

Život prikazan očima desetogodišnjakinje, "Dnevnik Pauline P.", najgledanija naša kazališna predstava u ovom stoljeću, u režiji Snježane Banović, prema također popularnom romanu Sanje Polak, doživjela je obnovu u kazalištu Žar ptica. Ključna je novost da naslovnu junakinju više ne igra sada već pomalo legendarna Gorana Marin, nego nova glumica, Nika Ivančić, za koju je povoljno to što je posve drugačije fizionomije, pa može krenuti iz posve vlastitog osjećaja za ulogu.

Predstava zapravo nastavlja gdje je stala, dinamičnim, duhovitim i toplim tonom, pa osvaja dječju publiku, koja zbilja pozorno prati i nagrađuje glumce aplauzom.

Radnju čine zgode i nezgode iz života desetogodišnjaka, kroz koje vodi vrckava brbljavica Paulina P., zapisujući sve novonastale situacije u dnevnik.

Za više od sedamnaest godina, od praizvedbe 2005. do ove obnove, izvedena je 472 puta, a pogledalo ju je gotovo 90.000 gledatelja.

Gluma Nike Ivančić na neki je način poetična. Premda mlada, već je karizmatična, vrckava i otvorena, dosta već razvijene i kultivirane dikcije, nije daleko od jasnog scenskog govora. Tijekom izvedbe energijom ne klone i do konca igra uz topao, širok smiješak. Cijela glumačka postava zajedno odlično funkcionira. Dojmila me se njihova usklađenost i tempo izvedbe, a da su sa srcem odigrali. Dunja Fajdić i Marko Hergešić uvjerljivi su u ulozi Paulininih roditelja, Maruška Aras i Bogdan Ilić dobro pristaju kao školski kolege, a tu je i Drago Utješanović, sada ravnatelj Žar ptice, u ulozi profesora, otprije u predstavi, koji, sijede kose, na pozornici uspješno izvodi i zvijezdu. Scenski pokret, ples i pjesma integralni su elementi uloga, scenska igra biva dinamična i brza, pa 45 minuta prođe začas.

Dinka Jeričević uložila je velik trud u scenografiju. Na sceni je višenamjenska, slovima ispisana i iscrtana pomična konstrukcija, poput knjige, sastavljena od četiri velike rotirajuće plohe s vratima i prozorima za igru ili koja pak služi kao školska ploča. Još se na sceni dinamično pojavljuju školske klupe, automobil kojim obitelj odlazi na odmor, ili pak klupa za sjedenje. Svjetlo majstora Gorana Jurkovića adekvatno i suptilno naglašava promjenu scena.

Promišljene, vesele kostime koji učinkovito ocrtavaju karaktere kreirala je Doris Kristić. Koreografkinja je Zagorka Živković, a cijeli volumen predstave zaokružuje vedra glazba Tonija Ostojića.