Mišo Kovač: Taj Ante Tomić, pa on je Elvis Presley među piscima!

Dečki iz zagrebačkog kazališta Kerempuh s predstavom ”Čudo u Poskokovoj dragi” imaju pravi, veliki hit - ocjenjuje majstor za hitove Mišo Kovač. Veliko je to priznanje od legendarnog pjevača, koji je ovakve komplimente donedavno čuvao samo za svog jedinog glazbenog idola Elvisa Presleyja.

- Točno. Ali, ono što je Elvis u glazbi, to je u pisanju Ante Tomić - kaže Mišo, koji je predstavu u ‘Kerempuhu’ pratio iz drugog kazališnog reda.

- Nudili su mi, naravno, da sjednem u prvi red, ali meni je nekako zgodnije bilo sjesti u drugi, skupa sa suprugom Lidijom i kćerkom Ivanom - objašnjava Mišo, čijih desetak najvećih hitova u predstavi pjevaju glumci Vedran Mlikota, Željko Konigsknecht, Mario i Boris Mirković...

Ponijela ga atmosfera

- Stavljanje mojih skladbi u predstavu pametan je poslovan potez, međutim to još uvijek nije dovoljno da djelo postane hit. Inače bi u svakoj predstavi bilo nešto moje glazbe. ‘Čudo u Poskokovoj dragi’ hit je iz nekoliko razloga. Imate pjesme poput ‘Vrijeme plakanja’ ili ‘Ostala si uvijek ista’, imate tog dečka, Antu Tomića, koji je pravi fenomen, imate jako dobru glumačku ekipu na čelu s onim malim Mlikotom i, na kraju, imate i Krešu Dolenčića, koji je valjda najbolji hrvatski redatelj - kaže Mišo, koji se na završetku predstave skupa s glumcima i sam poklonio kazališnoj publici.

- Nisam to planirao, ali ponijela me atmosfera. Kad sam čuo ovacije u publici i kad sam vidio da glumci na pozornici skandiraju ‘Mišo, Mišo’ nije mi preostalo ništa drugo nego da im se pridružim na sceni - priča pjevač, kojem je izuzetno drago što je prisustvovao sjajnoj kazališnoj premijeri.

A malo je falilo da Mišo ne dođe u Kerempuh.

Da sam samo znao...

- Spopala me neka viroza i taman kad sam ozdravio, bolest je prešla na moju ženu. Kašljući smo se javljali na telefon Kreši Dolenčiću koji me barem petnaest puta zvao da dođem na premijeru. Pristao sam, iako ja inače izbjegavam premijere i u kazalište idem na predstave koje pohode normalni ljudi, a ne razni celebrityji. Ali, odlučio sam napraviti iznimku, jer mi je Krešo drag i kao čovjek i kao redatelj, a uz to znam i da je moj veliki ‘fan’. I baš kad sam čovjeku obećao da ću doći, mojoj Lidiji se povisila temperatura pa smo razmišljali da umjesto u kazalište odemo doktoru. Kako je vrijeme prolazilo, njoj je temperatura ipak pala pa me nagovorila da odemo u Kerempuh. Došli smo u zadnji čas, par minuta prije početka predstave i nismo požalili - kaže Mišo, kojeg su mnogi pitali je li simbolike radi te večeri odjenuo mornarsku majicu.

- Kakva simbolika?! Uzeo sam prvu čistu majicu koja mi je bila pod rukom. Da sam planirao da će me zvati na pozornicu, odjenuo bih košulju, ali glumci nisu zamjerili što sam im se pridružio u majici. Ta glumačka ekipa stvarno je sjajna, a kako i sam imam glumačkih iskustava, znam da su odradili dobar posao - priča Mišo, koji je glumio još davne 1972. godine u filmu “Poslijepodne jednog fazana”.

Mišo, a da spustiš cijenu?

- Branko Lustig me na to nagovorio, a uz mene igrali su još i Rade Šerbedžija i Mile Rupčić. Sjećam se tog filma po tome što je Rade od Lustiga tražio honorar identičan mojem.

Onda je Lustig došao k meni i pitao me koliko tražim, a ja sam izračunao koliko dana ću provesti na snimanju, pomnožio to s tadašnjom cijenom mojih koncerata i rekao mu: ‘Deset milijuna dinara’. Branko to u prvi trenutak nije baš najbolje podnio, pitao me: ‘Mišo, a da malo spustiš cijenu?’. Ali ja sam mu rekao da nikad ne spuštam ni cijenu ni svoju kvalitetu, pa smo tako Rade i ja za ‘Poslijepodne jednog fazana’ dobili deset milijuna dinara, a ostali glumci igrali su za milijun dinara - prisjeća se Mišo, koji kaže da s Dolenčićem i Tomićem uopće nije razgovarao o nekoj posebnoj naknadi za izvođenje njegovih pjesama u “Čudu u Poskokovoj dragi”.

- Ma, neka ljudi pjevaju. Za predstavu je bitno što su sve moje pjesme tamo izvedene točno na mjestima na kojima trebaju biti, a čuo sam da glumci nisu morali učiti stihove, jer su ih sve znali napamet, što je skroz u redu.

Ja uvijek poštujem čovjeka

Rekli su mi da je Ante Tomić došao na ideju da moje pjesme budu u predstavi, a i to je sasvim u redu, jer, premda sam ja pravi Dalmatinac, svi ljudi koji žive u Dalmatinskoj zagori pjevaju i slušaju samo pjesme Miše Kovača. Pa neće valjda ove današnje poskočice ili onu Gagu, kako li se već ta žena točno zove - kaže Mišo, koji će, obećava, skupa sa suprugom i kćerkom Ivanom ovih dana ponovno put kazališta, kako bi na miru još jednom pogledao “Čudo u Poskokovoj dragi”.

- Ta predstava jednostavno zove. Ma, baš je dobra, pravi mjuzikl Dalmatinske zagore. Morat ću svakako i još jedanput pročitati roman. Znate, dobar je taj Tomić. Iako kaže da nije moj ‘fan’, baš poput Dolenčića i on zna sve moje pjesme. A meni vam ti ‘fanovi’ zapravo i ne trebaju. Ja u ljudima uvijek cijenim i poštujem čovjeka, manje mi je važno zna li ili ne zna sve moje pjesme napamet - zaključuje Mišo.