NAJIŠČEKIVANIJI BALET SEZONE

KOREOGRAF PARIŠKE OPERE ZA JUTARNJI UOČI PREMIJERE U ZAGREBU ‘Romeo i Julija’ u viziji slavnog Patricea Barta

 Marko Ercegović
Francuski koreograf poznat je i kao nekadašnji asistent Rudolfa Nurejeva

Balet Pariške opere već je desetljećima najbolji na svijetu. I upravo jedan iz tog gnijezda znamenitih plesača i koreografa, nekadašnji plesač, a sadašnji koreograf Patrice Bart, koji je pedeset godina proveo u Baletu Pariške opere, trenutno u Zagrebu privodi kraju probe za svoju koreografiju “Romea i Julije”. Premijera je u subotu, a ansambl na vrhuncu koncentracije koju Bart, zajedno s disciplinom, fokusiranošću i ostalim teškim stvarima bezuvjetno zahtijeva na svojim probama. Upravo je tako i na jednoj od zadnjih proba, plesači su već u kostimima, nema vremena za razgovor i sa kim osim s članovima ekipe, tek čujem groficu Capuleti, kako pita nekoga iz svoje svite: “Ma čini mi da mi je haljina nekako previše pufasta... ?”

Šekspirijanski koraci

Tu je i ravnatelj Baleta Leonard Jakovina, kaže da je jako sretan što je za dirigenta uzeo maestra Barezu, koji se isto tako nepopustljivo, kao i koreograf, zna uhvatiti za svoju ideju... ali se na kraju ipak nađu. Napetost je dobra, dapače.

I tek kad je Patrice Bart priveo kraju i posljednji pokret koji je na probi želio - možemo razgovarati.

Zagrebački ansambl - i sam sastavljen od plesača iz cijelog svijeta - za čuvenog je koreografa samo još jedna kozmopolitska situacija. Voli otkrivati nove mlade plesače i nove kompanije. To je izazov. “Romeo I Julija” je vrlo snažan, dramatičan balet, i trebaju mu snažni karakteri da je izvedu, a ono što je našao u zagrebačkom baletu su solisti za sve te uloge: Juliju, Romea, lady Capuleti, Tibalda... svaki karakter u Shakespeareu.

“Sami koraci koje plesači izvode moraju biti ‘šekspirijanski’. Kad sam taj balet radio prvi put, prije nekoliko godina u Berlinu, osjetio sam da su likovi dublji od onoga što nam je Shakespeare izrekao. I zato lord Capuleti nije sretan čovjek, i cijela je obitelj Capuleti izopačena, disfunkcionalna obitelj, divlje mrze Montecchije, ali mrze se i međusobno. Mercuzio nije samo zabavan, on je tako blizak prijatelj Romeu da, iako to nije homoseksualizam, vrlo mu je blizu, i radnja opet postaje puno življa.”

Počeci u Parizu

Bart je bio šest godina asistent slavnog Nurejeva i, kako je on sve što zna “naučio od njega”, tako je i Nurejevljev dolazak u Parišku operu bila “detonator”. “Bio je tako zahtjevan, ali i prema sebi samom. Znao je tako mnogo o baletu i teatru, njega su formirali danska škola s Ericom Brunhom, ruska škola, Royal Balet School, volio je Balanchina, bio je inspiriran Martom Graham... Njegova škola pri Pariškoj operi je bila fantastična. Nije bio samo veliki plesač, imao je fantastičan ukus u svemu, literaturi, muzici, izabiranju scenografa, kostimografa, to je bio instinkt. Bilo mi je vrlo teško kad nas je napustio, izgubio sam inspiraciju... Koliko je znao biti težak, bilo ga je lako i voljeti. Bio je vrlo plemenit, kad bi osjetio da netko želi biti s njim, učiti od njega, davao je šansu, zato je to bio ogroman gubitak za svijet baleta.”

Prva produkcija izvan Pariza koju je Bart radio bila je u Berlinu, u Stadtsoper, pa u Varšavi, Stockholmu, Finskoj, Engleskoj, Švicarskoj, mnogo puta u Scali, u Rimskoj operi. “Nikad prije nisam bio u Hrvatskoj ni u ex Jugoslaviji. Kao plesač bio sam u Rusiji. Sedamnaest godina bio sam solist u Pariškoj operi. Kad sam primljen, imao sam 14 i pol godina. Mora da sam bio jako talentiran”, smješka se.

Narativni baleti

Bio je samo pola godine stariji od modela Degasove skulpture “Male balerine od 14 godina”, o kojoj je koreografirao vlastiti balet.

- Plesala je u zboru, ali je otpuštena, a majka ju je navodila da se prostituira... I nisam siguran da bih je volio negdje drugdje prikazati, toliko je vezana uz Parišku operu. Jer, i njena sestra Yvette Chauviré plesala je u Pariškoj operi, udala se u građansku obitelj i postala učiteljica baleta u Pariškoj operi, kao prva žena na takvom mjestu. Ona je bila moja prva učiteljica plesa.

“Romea i Juliju” odlučio je pokazati u Zagrebu zato što je kao koreograf vezan za baletnu dramu, suvremeni balet voli ga gledati, ali ne i raditi. Treba dramsku bazu. I ples može biti snažniji u “Romeu i Juliji” nego što smo navikli. Shakespeareovo vrijeme je tako puno emocija, želio je to iskoristiti. I ostali baleti koje je radio bili su narativni: “Život Čajkovskog”, “Život kralja Gustava III”, “Chopinov život”, “Mala balerina od 14 godina”, “Romeo i Julija”, “Verdijev život”, mnogo puta “Labuđe jezero” i “Giselle”. “To moj omiljeni balet u kojem sam nastupao mnogo puta”, kaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:30