U nastavku donosimo:
- dojmove s prve dramske premijere u HNK2 i razloge zašto je vizualno začudna režija Matije Ferlina privukla pažnju
- što donosi kondenzirani Schillerov tekst u prijevodu Trude Stamać i dramaturgiji Gorana Ferčeca
- kako scenografija Mauricija Ferlina i kostimi Desanke Janković grade motiv moći i ironije bez otkrivanja ključnih rješenja
- fokusirane portrete glumačkih osi Jadranke Đokić i Nine Violić te dinamiku njihovih suprotstavljenih figura
- naglašene uloge ansambla i iskustva publike s ozvučenjem koje mijenja percepciju igre i prostora
"Maria Stuart" Friedricha Schillera, prva dramska premijera u HNK2, novoj zgradi zagrebačkog HNK, začudna je i vizualno privlačna režija Matije Ferlina. Slijedi strukturu i dramske situacije svakog od pet činova, a tekst izvrsnog prijevoda Trude Stamać, koji je dijelom u vezanom stihu poput izvornika, a dijelom u prozi, jest podosta kondenziran i djelomice proviđen čisto suvremenim gradskim žargonom, rad dramaturga Gorana Ferčeca. Između činova se nakratko spušta crveni zastor koji se koristi i za proizvodnju suspensea i za pomalo skarednu glumačku "improvizaciju" ispred njega.
Dvojim, međutim, kako nazvati cjelinu. Premda je posrijedi dramski teatar, opet bi se moglo kazati i da je radiodrama ilustrirana živim slikama, budući da su glumci ozvučeni "bubicama" i do nas dopir...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....