INTIMNA ISPOVIJEST GLUMAČKE DIVE 'Živjela sam na Fidžiju, Havajima i Kaliforniji, ali nije mi žao što sam se vratila u Hrvatsku'

Nakon 14 godina Amerike, 1998. vratila se u Split, u isto vrijeme zaljubljena i ponešto kivna na taj grad.

Ksenija Prohaska o ulogama, ljudima, minulim i ovdašnjim vremenima u teatru, govori ostrašćeno, provali iz nje puno pozitivnih sjećanja, ali i žučnih, negativnih komentara koje potom zatraži da - zaboravimo, kao da nikad nismo čuli.

Rimsko gostovanje

Za sebe će reći da ‘ponekad priča previše’, sve vrijeme kao da se hrva sama sa sobom između velikih glumačkih i životih ushita i gorčine, zamjeranja i razočaranja sredini i ljudima koji je okružuju.

Iako je u splitskom HNK posljednjih 17 godina, kao da je, pogotovo u posljednje vrijeme, puno manje na daskama matičnog teatra. Ipak, očekuje da će “stvari krenuti na bolje”.

Široj javnosti najpoznatija po predstavama o velikim umjetnicama, Prohaska je igrala Marlene Dietrich, Billie Holiday, Edith Piaf, nešto je manje poznato da je igrala i predstavu o Clari Schumann.

“Za gostovanja u Rimu, gdje sam izvodila Marlene Dietrich, obratila mi se talijanska književnica Valeria Moretti i pitala me bi li htjela raditi Claru Schumann, jer Moretti je imala gotovu dramu.

Uzdignute glave

Svidjela mi se ta priča o samozatajnoj umjetnici i nesebičnoj osobi koja je čvrsto stajala iza Roberta Schummana, zapravo je u drugi plan stavila vlastitu umjetnost ne bi li njemu bila podrška. Makar su joj senzibilitetom odgovarale, niz predstava o velikim ženama nastao je, zapravo, spontano.

“U tridesetim godinama života shvatila sam da se želim baviti i glazbom, pjevanjem i dramskom umjetnošću. Zajedničko svim tim trima ženama, Piaf, Dietrich i Holiday, jest da su umjele biti svoje i slobodne, nisu se stidjele boje kože, podrijetla, išle su naprijed uzdignute glave.”

Talijanofil

“Marlene Dietrich” je u 17 zemalja, na četiri strana jezika, izvela više od 400 puta, dobila brojne nagrade. Predstavu je radila i na njemačkom, engleskom, talijanskom i španjolskom, a najviše je voli izvoditi na hrvatskom. “Prirodno, to je moj jezik. Španjolski mi je najudaljeni, talijanski i engleski su mi silno bliski, talijanski sam naučila odrastajući u Rijeci, a i u kući mog dragog i danas govore samo talijanski, tako sa sam i s njim obnovila taj jezik. Engleski i njemački sam studirala.”

Ponajviše je, kaže, ostala vezana za ulogu udovice Serafine u adaptaciji “Tetovirane ruže” Tennesseeja Williamsa, predstavi koja je u splitskom HNK igrala od 2001. do 2003. “Puklo mi je srce kad su je skinuli s repertoara, nikad to neću preboljeti. Igrali smo je 25 puta, uvijek pred prepunim gledalištem. U ‘Serafini’ će se dijelom prepoznati svaka žena, a mene je za tu ulogu inspirirala moja baka. Živjela je u splitskoj Kamenitoj ulici, sa 29 je ostala udovica i nisu je ni zvali imenom, već samo Udovicom. Toj sam Serafini dala posljednji atom svog srca.”

Razvodi

Osim Serafine, ostala joj je, priča, bitna uloga Filumene Marturano koju je u istoimenoj predstavi igrala na pozornici riječkog HNK.

“Ima redatelja koji vas nose, vode i inspiriraju na čudesan način, baš takav je Jagoš Marković s kojim smo radili Filumenu. A predstave su kao djeca, kad ih krenete podizati, nikad ne znate u što će se pretvoriti.”

Početkom 90-ih razvela se od drugog supruga, američkog komičara Johna Bynera, s kojim je živjela na Fidžiju, Havajima, u Kaliforniji. Fidži, na kojem se udala i na koncu ostala tek kratko, ne pamti kao egzotični raj, više kao frustraciju na jednom od za njezin život bitnih, sudbinskih raskrižja.

“Iz aviona mi je izgledao doista kao raj, no kad smo se spustili, u to doba tamo nije bilo poštene ceste, bubrezi su nam otpali dok smo se vozili po otoku. Od muke samo što nisam plakala. Lokalno stanovništvo Fidžija su ljudi jako krupni i rastom visoki. Jedna od naših spremačica bila je golema žena, viša od 180 cm, preko 100 kg teška, jako draga. Jednom me pozvala da ju posjetim u njezinu selu.

Rad sa slavnima

Tamo pak, na terasama, tko je imao sjedalo iz autobusa bio je car, pamtim da je jedan imao četiri stolice iz autobusa i to je bila kao jako ugledna kuća. Kuća naše ogromne spremačice bila je vrlo sićušna, zidovi su bili njezin rad, isplela ih je od pruća i izgledalo je doista prekrasno. Pamtim tu golemu ženu u polinezijskoj kućici od pruća, a nasred kuće stajala je fotografija, vjenčanje princeze Diane i princa Charlesa, u jeftinom zlatnom okviru. Iako je Fidži već u to doba bio nezavisna država, oni su na bitnom mjestu u kući držali svoju princezu... Plan je bio da živimo na Fidžiju, no ja sam nakon nekoliko dana kazala mužu - možeš me odvesti gdje god hoćeš, ti biraj, ali mi je bitno da tamo gdje živimo postoji nekakav teatar, ne mogu živjeti bez umjetnosti.”

Suprug, koji je želio pobjeći od civilizacije, i mlada glumica koja je htjela stvarati, napravili su kompromis i preselili se na - Havaje. Tamo je neko vrijeme radila u njihovu javnom teatru. Nastupila je u “My Fair Lady”, imala je dogovorenu ulogu u “Anastasiji”, no u to doba Prohaskin suprug shvaća da ga je menadžer pokrao pa se praznih džepova vraćaju u Kaliforniju i Nevadu, raditi.

Nešto kasnije brak se raspao, a Prohaska se vratila u Hrvatsku. U Hollywoodu je snimila i “Bugsy” u kojem glumi i Warren Beatty. U Hrvatskoj je pak igrala u “Gostima iz Galaksije” oskarovca Dušana Vukotića.

Lanjskog je rujna s Gerardom Depardieuom snimala SF film “Creators”.

Za francuskog glumca kaže da je “čovjek neobične energije. Kad nije pred kamerom, stalno je na telefonu. Na jednoj liniji dogovara privatni avion, na drugoj novi projekt, na trećoj tko zna što. I onda, kad za nekoliko minuta ponovo stane pred kameru, savršeno je fokusiran. Kad je pala zadnja klapa, jurio je u Monaco gdje ga je čekao princ Albert, ali je našao vremena pozdraviti se sa svim kolegama i pomoćnim osobljem, našaliti se sa svakim, slikati se... voli ljude. Na setu, iako je gurman, po cijeli dan niti jede niti pije. Zapravo, vrlo je pristupačan i drag, a u isto vrijeme veliki profesionalac.”

Arsen Ostojić

Premijera filma planirana je za iduću veljaču. Za ovo ljeto priprema novi projekt.

“Konačno, nakon tih svih silnih predstava koje su imale tematiku legendarnih žena, spremam za ovo ljeto predstavu koju posvećujem stvaralaštvu Jakše Fiamenga, kojega poznajem odavno, kad je još samo bio divan mladi pjesnik, ali nije bio poznat javnosti. Jakša je postao akademik, a ja ću premijerno na Solinskom ljetu izvesti predstavu u njegovu čast. Radni je naslov ‘Kada sam svjetlost tvoju unio u kuću’, nastupam s klapom Neverin, to je glazbeno-dramska večer, ja ću govoriti njegove stihove, sonete, dramski, pripovjedački, dio.”

S Arsenom Ostojićem trenutno surađuje na razvijanju scenarija za njegov novi film.

“Ne smijem reći o čemu govori scenarij, bili smo jako tajnoviti kad smo radili i Billie Holiday; poučeni gorkim iskustvom iz prošlosti, kad sam, nakon Marlene Dietrich, objavila da spremam predstavu o Edith Piaf i tad je i Komedija izašla sa svojom Piaf. Jasno, pripremali su je i prije, no neko čulo mi govori da o projektima ne treba puno unaprijed govoriti.”

Ljubav u Rijeci

U dugogodišnjoj je vezi s teatrologom Sandrom Damianijem. Žive odvojeno - ona u Splitu, on u Rijeci gdje njeguje ostarjela oca.

Iz braka s prvim suprugom, glumcem Darkom Ćurdom, ima kćer. Iako je kći u Ameriku otišla sa sedam godina, tečno govori hrvatski, no njezina djeca ga, zasad, ne znaju.

“Kad mi je kći bila mala, forsirala sam hrvatski u Americi, ako bi mi se obratila na engleskom, tvrdoglavo sam odvraćala da ju ništa ne razumijem.

Danas je drugačije, sad nas dvije često pričamo engleski. Starija unuka ima tri godine i na hrvatskom zna reći jedino ‘pas’, mlađa ima devet mjeseci i moja sestra i ja smo se zarekle da će to dijete dobro govoriti hrvatski.”

Ljeto s ‘Dietrich’

Gledajući unazad kaže: “Nije mi žao što sam se vratila u Hrvatsku, svemu unatoč. I što se ne bih vratila sa 40? Onda kad još mogu puno stvarati i raditi, a ne sa 65 i pričati kako sam u Americi napravila puno filmova, jer da sam ostala gore, nešto bih sigurno radila. Ajde ti budi junak pa glumi uz Peru Kvrgića i Milku Podrug Kokotović!”

Trenutno u HNK nastupa u “Kontra progresa” u režiji Nenni Delmestre.

“Zanimljiva je to drama katalonskog autora, apelira protiv ljudske indiferentnosti. Tihim oceanom danas plovi otok plastike veličine Teksasa. Igram ženu, sa suprugom gleda TV, i kad dođe neugodna tema o gladovanju u Africi, oni hoće promijeniti kanal... Ni o čemu ne brinu dok je njima samima dobro.”

Ovog ljeta s “Marlene Dietrich” nastupa od Rijeke do Dubrovnika, uz obalu, po otocima ...

“Voljela bih ići u Knin, Drniš, po cijeloj Dalmatinskoj zagori. Znam da tamo nema novca, spremna sam nastupati besplatno, bitno je da mi županija pokrije hladni pogon. Ponudila sam se da besplatno radim predstave za Gunju, Vinkovce, Županju, ali od tamo se nitko nije ni javio, čak ni da kurtoazno kaže da nisu zainteresirani.”